Prelazak mostom preko Jablaničkog jezera prema Ustirami učinio se sasvim drugačijim nego što je do sada bivalo. Osim onog treskanja zbog ispucanosti mosta koje je svakim novim prelaskom je sve jače. No, oku se nisu mogle oteti neobične mrlje koje su osvojilo inače prirodno i jasno zelene boje. Budući da se naša foto patrola uputila prema jednom neobičnom odredištu nije bilo vremena za nekakve osvrte prema jezeru.
Na Ustirami su čekali naši vodiči. Sunčali su se na prvom proljetnom suncu. Ivica Džalto Ban i Ivica Antunović ljubitelji prirode ovih Donje ramskih krajeva i prirode, bit će vodiči do našeg odredišta, a to je „Biskupov grob“ na Prigrađu nedaleko od Kućana u Donjoj Rami.
Dok se penjemo vijugavom cestom prema Kućanima Ban kao iskusni lovac rado pripovijeda gdje se može lako uočiti i koja divljač. Najednom je njegovo lovačko oko zamijetilo orla kako sa suhog hrastovog stabla motri na nas, ali i sve ono što se nađe u okolici. Činilo se kao da bdije u stilu pravog stražara nad cestom koja vodi na Kućane.
Stižemo na Kućane i tu ostavljamo našeg prekaljenog Švabu zvanog dvica. Dok se lagano korača prema „Biskupovu grobu“ iza nas ostaju Kućani, a Klečka stijena, nijemi stražar i čuvar Donje ramskog kraja stražari nad ovim krajem. Tiha, nijema, ali zapisuje sva povijesna zbivanja.
Dok polako hodimo Ban i Ivica svojim zanimljivim dosjetkama i životnim pričama učiniše put tako kratkim i jednostavnim. Pred nama se pojavio Rajan, s lijeve strane se ukaza Bokševica, a tamo prema Neretvici provirivali su Grevići. Iza Rajna je stidljivo provirivalo Jablaničko jezero dolje gdje je nekada bila željeznička postaja „Rama“, gdje su Kućanci u stara vremena dogonili svoje voće prodavali ga ili mijenjali za brašno, gaz, sol i šećer.
Ubrzo stigosmo do nekropole stećaka na Prigrađu. Da, ovaj lokalitet ima zaista zanimljivo ime. Odmah nas je asociralo na neku građevinu ili one priče oko naselja i povijesnih gradova. Uzmemo li u obzir da je tu nekropola stećaka to zasigurno nije isključeno.
Njih dvojica odmah priđoše jednom velikom i zanimljivom sljemenjaku. Ukloniše grane koje su tu pale nakon ovih snjegova i kiša. Inače, ovo mjesto je očišćeno i uređeno na primjeren način.
Na jednom prevrnutom stećku itekako su vidljivi zanimljvi ornamenti. Takvi isti nalaze se i na još jednom prevrnutom svega nekoliko metara od njega. To je ornament koji simbolizira kraljevsku obitelj Kotromaniće, srednjovjekovnu državu koja ima svoju povijest još od vremena dok nekih nije ni bilo. Ima povijest koju nitko ne može izbrisati i nitko je ne može oteti njenim ljudima koji su je kroz ove nadgrobne spomenike čuvali, ali i u usmenoj predaji prenoseći je s koljena na koljeno. Kućanci i Ustramljani su jedni od tih čuvara grobova i povijesti.
Među tim stećcima jedan nadgrobni spomenik je drugačiji. Nadgrobna ploča očišćena i ograđena. Čim smo stigli do njega Ban započe molitvu baš onako kako su nas naši stari naučili, pomoliti se za pokojnika bez obzira tko je bio. Ali prema narodnoj predaji i zapamćenjima mještana Kućana i Ustirame ovdje nije bilo koji pokojnik sahranjen, nego „biskup“.
Grob su nedavno ogradili lovci, članovi Lovačkog društva „Vepar“ Prozor-Rama sekcije Ustirama koji inače često borave na ovom prostoru između Kućana, Rajna i Ustirame.
„Prema pričanjima starih ljudi ovdje se nalazi grob svećenika. Jednom su ljudi s Kućana podigli ploču i našli su komad platna. Časna sestra s Kućana je odnijela taj komad platna u Sarajevo gdje je izvršena analiza i utvrđeno je da je riječ o platnu od kakvog se pravila svećeničko ruho. Ljudi su ovdje dolazili najviše mladom nedjeljom i molili se kod ovog groba”, kazao je Ban.
Ivica Antunović se sjeća iz svog djetinjstva da je dolazio ovdje sa sestrom i drugom rodbinom. „Tko je dolazio ovdje imao je svoje nakane. Sad ne znam je li mu se uslišalo. Neki su se zavjetovali i ograđivali ovo mjesto. To je bila drvena ograda koja ne bi dugo trajala. Dolazio sam kao dijete i čak imam fotografiju iz tog vremena. Pričalo se da je na Rajnu bilo 7 guvana. Mi smo tražili i našli smo 6, a sedmo nismo našli. Kao tu je negdje bilo zakopano neko zlato. Tako je legenda govorila, a postoji li ili ne postoji ne znam.“
Malo nas je zatekla ova vjera i predaja ljudi koji su hodočastili na grob nepoznatog, zavjetovali se i molili. Sagledavši sve te činjenica i toponime osim vjere tu je čuvanje predaje o životu na ovogm prostoru. Nedaleko je Bokševica gdje je arheolog Pavao Anđelić otkrio „kraljev stol“. Tu je u blizini Kućana, nešto bliže Kleku i „kraljev stolac“. Od Prigrađa prema Ustirami dole u dolinu rijeke Rame izuzetno je pogodno za uzgoj vinove loze pa i o tome svjedoče toponimi.
Ugodno je ostati na ovom prostori, a posebno bi bilo zanimljivo popeti se na uzvišenje Rajan. No, dan se primicao kraju i valjalo je poći nazad do Kućana.
Ban nije mogao izostaviti napomenu da se nekada upravo ovdje uz samu nekropolu nalazio teren za nogomet gdje su se redovno Ustramljani i Kućanci okupljali kako bi razigravali tko je bolji, a gostovale su i druge ekipe iz Rame kada se igrala općinska liga. Kasnije je napravljen bolji stadion pored samih Kućana.
Na povratku smo obvezno svratili kod obitelji Vladić. Tamo smo htjeli čuti jednu od najmlađih stanovnica i osobu koja voli svoje mjesto.
Marijana Vladić o onome što je čula o „Biskupovu grobu“ je kazala: „Na „Biskupov grob“ smo išli još dok sam bila. To je bilo svake mlade nedjelje. Strogo je se išlo, roditelji s djecom. Tijekom rata to je prekinuto. Nedavno su članovi Lovačkog društva „Vepar“ Prozor-Rama ogradili grob i ja sam eto nakon 30 godina ponovno prvi put otišla. Jednostavno mi je drago doći tamo i vidjeti to mjesto. Ljudi su tamo išli zbog svojih uvjerenja i problema, molili su se i zavjetovali. Bilo je ljudi koji su pričali o ozdravljenjima, jedan je iz zahvalnosti ogradio grob. Ponovno je prilika da se posjeti ovaj grob jer je to za nas posebno mjesto za molitvu i susret s Bogom.“
Kada čujete ovakvu vjeru mlade osobe onda vam ništa drugo ne preostaje nego doći na Kućane, posjetiti „Biskupov grob“ i osjetiti poseban duh koji zrači ne samo kod groba nego cijeli ovaj prostor. A čini se kao da i sunce ovdje drugačije sija, kao da je veselije.
