Proveli smo dan u gradu sira i meda, gdje su divlji konji nešto najpitomije što ćete vidjeti. Špica je sezone, booking “gori”, a šta sve nudi zabilježila je naša ekipa i slikom i tonom!
Sir, med, divlji konji, i jasno je posjetili smo Livno, grad u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, kulturno i privredno središte HBŽ. Kada biste ovog trenutka morali izabrati u čemu Livnjaci prednjače u odnosu na druge gradove u državi ili regiji mišljenja bi sigurno smo bila podijeljena.
A, domaćini će reći sve je to zahvaljujući dobroj klimi i prirodnim bogatstvima, ali i ljubomorno čuvanoj tradiciji proizvodnje. Jedino što proteklih godina i nisu toliko čuvali su divlji konji, ali oni su tu, pa su tu i to 800 njih i sve im se više pridaje pažnje.
Velike izjelice sira
No, prije ove jedinstvene svjetske atrakcije, spomenimo brend po kojem se za ovaj grad čulo u dalekom svijetu – Livanjski sir. Tradicija proizvodnje datira još od početka 19. stoljeća kada su je ovdje donijeli doseljenice s područja današnje Austrije, Švicarske i Francuske.
Želimir Čamber, prvi čovjek Mljekare Livno
Livno je pripadalo Austro-ugarskoj monarhiji i tadašnje vlasti prepoznale su potencijal za poljoprivredu i stočarstvo te u ovom kraju formirali poljoprivrednu stanicu, gdje se između ostalog proizvodio i sir.
“Na stanici je radio Cyprian Jaillet agronom iz Francuske, za koje se smatra da je prvi napravio recept za Livanjski sir. Stanica je nekoliko puta mijenjala ime da bi 70-tih nastala mljekara Livno koja i danas djeluje pod tim nazivom“, ponosno ističe Želimir Čamber, prvi čovjek ove mljekare u kojoj je 50 stalno zaposlenih radnika, a sezonski i više.
Jer, dug je put do finalno dobrog sira, a ovdje ga proizvode u šest varijanti. Njihova zrionica jedna je od najvećih u regiji, a proizvodi ovdje, ovisno od tipa, provedu od 60 dana do 15 mjeseci.
Proces proizvodnje traje četiri-pet mjeseci, kaže Markov
“Proces je dugotrajan i dosta zahtjevan, sve počinje od proizvodnje mlijeka, prikupljanja mlijeka, prerade mlijeka, pravljenje sira, zrenje, prodaja da bi on došao konačno do ljudi na njihove trpeze, tako da dug je proces koji traje četiri-pet mjeseci ali zasada uspješan“, kaže Zdravko Markov, voditelj prodaje i komercijalnih poslova.
Sirevi se u početku prevrću svaki dan na policama – i to ručno. Kapacitet zrionice je oko 200 tona. Ovdje godišnje prerade oko 10 miliona litara mlijeka, što znači negdje oko milion kilograma sira, od čega polovinu izvezu i to u cijelu EU, pa do daleke Amerike.
Prevrću ih svaki dan
“Tokom 10-ljetne povijesti imali smo izvoz i u Afriku, u Egipat i Aziju, Tusku, Rusiju, tako da planiramo ta tržišta obnoviti i u narednom periodu, ali zašto ne i neka egzotična tržišta, protekle godine smo izvozili čak na Kanare, što je jako zanimljivo recimo da se Livanjski sir može pronaći i tamo”, dodaje direktor Čamber
Naravno, nisu zapostavljene ni zemlje regije, a 50 posto proizvodnje ostaje na domaćem tržištu, jer su ovdje upravo i najveće izjelice sira. Lokalno gledajući, otkrivaju nam, najviše ga jedu ljudi u Livnu i Tomislavgradu i Dalmatinci.
Biljno bogatstvo od 850 vrsta
Veliki udio u njegovoj potvrđenoj kvaliteti zauzimaju prirodna bogatstva ovog kraja, jer mlijeko od kojeg se pravi, stiže s područja Livna i okoline, isključivo domaća sirovina od 300 kooperanata. Isto je i sa kvalitetom meda. O tome nam hvalisavo svjedoče Livnjaci.
“Stručne analize proveo je dr Stipe Čelan i on je objavio te svoje rezultate u doktorskoj disertaciji, vršio je ispitivanje livanjskog meda i još uzorke je uzeo iz 16 gradova s područja FBiH i pokazalo se da je livanjski med svojom kvalitetom daleko iznad prosjeka”, ističe Josip Gelo, koji za sebe kaže da je pčelar amater, a inače je viši kustos u Franjevačkom muzeju.
Livanjski med je daleko iznad prosjeka, kaže Gelo
Oko 850 različitog prirodnog bilja dalo je svoj doprinos da od 14 traženih polifenolnih sastojaka koji su ključni za zdravlje ljudskog organizma u livanjskom medu ima 11, a ni antioksidativni kapacitet nije zanemariv i doseže čak 68 posto pa i više. Sve to svojim proizvodima potvrđuje Tomislav Perković, najstariji pčelar ovog kraja, koji u kolovozu puni 82 godine života.
“Pčelarstvom se bavim od djetinjstva, imao sam strice, moj did je bio šumar, moj otac je rođen na Vješića Gori i oni su imali tada, ali su onda bile dubine, a stric mi je u Osijeku imao 170 košnica od njega smo to naslijedili“, prisjeća se ovaj vitalni penzioner svojih pčelarskih početaka.
Iako na početku devete decenije, Tomislav od pčelarstva ne odustaje. Priča nam kako sve sa medom sladi, ali neće da ga hvali. Uglavnom svjedoči da se od ovog posla može živjeti, samo ako oči nisu previše gladne.
Najstariji pčelar gazi devetu deceniju
“Pomažu svi, sam čovjek ne mere, kod nas je, ja ne smijem ni kazat koliko imam, eto ti…”, dodaje Tomislav kojeg ni u nastavku nismo uspjeli ubijediti da nam otkrije kapacitete svog pčelinjaka. Medom je odškolovao četvero djece, a na dvoje prenio i ljubav prema pčelama. Tako njegov sin Josip, inače profesor i inženjer strojarstva, za sebe kaže da je, pčelar po rođenju.
“Moj otac od rođenja se s tim bavi, ja mu iskreno skidam kapu zato što se s tim uspio baviti profesionalno bez neke druge plaće, od toga je živio, nas je iškolao, svi smo fakultete završili”, navodi Josip.
Perković stariji, pokazuje nam i satne osnove koje proizvodi na stroju koji su, kako kaže, napravili po svom, a za njega su kupili samo valjke. Od kilograma voska izađe 18 do 20 LR-ovih satnih osnova.
“Vosak se pritopi, dezinficira se na najmanje 120 stepeni, da se ima u slučaju bolesti, da je čovjek siguran protiv američke glinoće.”
Od lude ideje do biznisa
Uz jedinstveni sir i kvalitetni med, još jedna specifičnost ovog kraja su divlji konji. Iako o njima nema sistemske brige, čuvaju ih eko udruženja, a u posljednje vrijeme, zahvaljujući entuzijazmu i ambicijama lokalnih poduzetnika, sve više dobijaju na pažnji. Zbog njih se iz Zagreba u rodno Livno vratio i Marin Mamuza i to u momentu kad je najveći broj ljudi odlazio iz ovog grada, prije oko šest godina.
Mamuza ostvario svoju “ludu ideju”
Ovdje je izgradio resort koji je sada krcat turistima u svim sezonama. S tim su krenule i investicije.
“Mi imamo nešto što nema nitko, to su divlji konji i na osnovu njih privlačimo ljude tu, hoćemo da ostanu što duže u Livnu i na taj način se razvilo dosta turističkih ponuda“, kaže Mamuza, dodavši kako je sretan što je bilo ljudi koji su ga razumjeli i podržali njegovu “ludu ideju”.
U šumu crnog bora na 900 m nadmorske visine ušuškali su jedinstvene kućice za odmor, poput one na drvetu ili geodetske kupole. A, nalaze se iznad sela Golinjevo, odnosno Buškog jezera.
Udobna u svim vremenskim uvjetima
“U našim svim prostorima imate jako puno prozora, jako puno stakla tako da i ako je vani kiša, snijeg, grmljavina, napravljene su tako udobno da možete uživati i kad je vani nevrijeme”, poručuje Mamuza.
Gori booking
Postoje još dosta lokacija u BiH gdje ima divljih konja, ali ovo je jedinstvena zbog velike brojnosti na jednom području. Tako se Livno pozicioniralo među tri specifične svjetske destinacije, uz rame Islanda i Mongolije. A, turisti zbog njih pristižu iz svih dijelova svijeta, dok se lokalci trude zadržati ih tu što duže.
Svi žele vidjeti divlje konje, priča Bartulica
“Postoji izvor rijeke Bistrice, znači Duman, ovo mjesto gdje se mi nalazimo naziva se Kruzi, imamo dva jezera Buško jezero, Mandek isto prelijepo mjesto i za kupanje i za promatranje ptica, rijeku Sturbu, ljepoticu na kojoj radimo kajak, kanu i safari“, nabraja turistički vodič, Matej Bartulica, ne izostavljajući ni Livanjsko i Glamočko polje.
Uglavnom prirodne ljepote koje vrijedi doći i provjeriti. A vrijedi posjetiti i Franjevački muzej koji čuva najstariji komad vunene tkanine u Europi do danas pronađen. Grobni plašt, kako ga zovu Kuprešak, je pokopan na Kupresu negdje prije 3.600 godina.
I jedna napomena, prije nego se uputite ka Livnu, obavezno provjerite smještajne kapacitete, jer booking doslovno “gori” od potražnje.
Izvor: agroklub.ba
