Svetkovina Velike Gospe proslavljena je u utorak 15. kolovoza u Posušju, na Dan općine Posušje.
Veliki broj vjernika posjetio je sveta misna slavlja koja su se slavila u župi na samu svetkovinu, ali i na uočnicu kada je u procesiji s Martića križa do crkve molio veliki broj vjernika. Svečano sveto misno slavlje na uočnicu Velikoj Gospi je predslavio fra Branimir Musa, župni vikar u Veljacima.
Na samu svetkovinu Velike Gospe u Posušju svečano sveto misno slavlje je predslavio prof. dr. fra Franjo Vidović, župnik u Maria Saal u Austriji. U uvodu je fra Franjo Vidović istaknuo da je dobro što smo došli ovdje. „Dobro je da smo se uspeli ovdje na ovu uzvisinu. Svaka uzvisina je dobra. S nje se vide naši putevi, život, životni put. Taj put je put koji često nije jednostavan ni lagan, nije lagan ako smo stari bolesni, ako nas more muke i brige. Ali dobro je da smo ovdje da molimo Boga da nam dadne život. Što nam je potrebno za život? Hrana, piće? Potrebno nam je i nešto više da bi mogli ići u susret onome kojega danas molimo da nam pomogne na životnom putu. Stavimo pred Njega i njegovu majku sve što nosimo na srcu, naše brige, pogled u budućnost i tražimo ga snage. Izbriši sve što nas djeli od tebe, od drugih, kako bi išli slobodni ovim zemaljskim putem“, istaknuo je fra Franjo Vidović u uvodu svete mise.
Fra Franjo Vidović je u homiliji istaknuo da današnjom svetkovinom slavimo blagdan budućnosti. „Budućnost je ono što nas zanima. Što će biti jesen? Kakva će biti sljedeće godina? Mladi se pitaju hoće li biti posla? Stari se pitaju hoće li biti mirovina dovoljna, tko će se za nas brinuti u starosti. Budućnost je nešto što leži u neizvjesnosti. Budućnost je nešto što u nam budi strah, ali i očekivanje. Očekivanje kakva će biti jesen, sljedeće godina, što će biti sa mnom, mojom obitelji… Blagdan Marijina uznesenja je blagdan budućnosti., blagdan koji nam nešto kaže o našoj ljudskoj budućnosti. Sveto pismo ne ograničava našu budućnost na sljedećih deset, petnaest ili pedeset godina, nego se pita kakva je ljudska budućnost uopće, kamo idemo, koji je smisao svega onoga što radimo… Biblija kaže da Bog stvorio čovjeka da bude sretan, da imamo život u punini, da ide zajedno s Njime na putu života. Biblija kaže i da Bog stavi pred čovjeka granicu, a to je njegova ljudskost koju ne smije prijeći. Čovjek čini sve što može i što nije mu dopušteno. Biblija kaže da se čovjek želi u svojoj oholosti postaviti na mjesto Božje i zato pristupa tu zapovijed Božju jer želi samoodrediti što je dobro, a što zlo na ovome svijetu. Nakon toga prvoga pristupa, čovjek nije postao kao Bog, nego je uvidio da je gol, to znači da je ranjiv. Dogodilo se bitno u životu, a to je povjerenje koje je imao prema Bogu, bližnjemu i zemlji, povjerenje to nestaje. Prva riječ koju Bog upućuje čovjeku je „Adame gdje si?“. T a prva riječ odjekuje kroz svu povijest i svakome od nas je upravljena. „Čovječe, gdje si?“ Prva riječ koju čovjek odgovara Bogu je „Sakrio sam se jer nemam povjerenja u Tebe, nemamo povjerenja u to što želiš sa mnom.“ Tu počinje tragična ljudska povijest. Gdje se čovjek skriva od Boga, a u isto vrijeme se želi staviti na mjesto Božje“, istaknuo je fra Franjo dodajući da se Bog nije umorio u povijesti iznova tražiti nove ljude. „Traži nove ljude i pita ih jesi li spreman ići sa mnom, jesi li spreman graditi sa mnom svoj život, budućnost koja nije ograničena vremenom. Sveto pismo kaže da Bog pronađe u punini vremena, ženu ili čovjeka koji se na ta pitanja odgovori sa DA. Marija ga pita što je očukuje, a Bog joj progovara kroz anđela da se ne boji. I tu počinje jedan novi svijet u kojemu čovjek kaže Bogu da je spreman ići s Njim. To nije lagan put. Ni Marijin put nije put posut ružama, zato ona postaje ona koja razumje naše trnovite puteve, boli, patnje, razočaranje u našu djecu, mlade, razočaranje u ono što smo očekivali“, kazao je fra Franjo. „Današnje Evanđelje i prvo čitanje kaže da nam je Bog darovao dijete, sina, Bog nam je darovao budućnost, Bog je onaj koji ne ostavlja svoj narod, Bog je onaj koji te neće ostaviti ako u svojoj ruci čvrsto držiš krunicu, ako se čvrsto držiš Boga i Njegove riječi. Put je trnovit, put je težak, ali s Tobom idem naprijed. Tu počinje novi svijet koji je započeo s Isusom i Marijom. Tu počinje novi ustav kraljevstva Božjeg. Bog sudi drugačije nego mi ljudi. Bog gleda srce, a ne vanjštinu. Mi smo postali dio toga novoga svijeta po krštenju“, istaknuo je fra Franjo. „I zato na pitanje kakva je moja budućnost, odgovaramo zajedno s Marijom da je moja budućnost Bog, moja budućnost je vječnost, onaj koji me drži u ruci, onaj koji me neće ostaviti, onaj koji mi daje snagu da idem dalje. I zato danas na ovaj blagdan, molimo za živi kruh za živu vodu, za izvor vode u našem srcu, molimo da nam Gospodin na životnom putu postavi braću i sestre koji će nam pomoći da idemo dalje, kada smo 33 puta pali pod križem, da iznova nam dadne snagu, da ta snaga ne dolazi iz nas, nego od onoga koji nam je dao život. Zato Molimo Mariju za zagovor, za mir u obitelji, svijetu, za prognane da im pomognemo, ne samo one koji su daleko, nego su često prognani i oni koji su blizu, molimo za mir u našim srcima. Gospodin nas neće ostaviti. Budućnost je vječni život i uskrsnuće“, zaključio je fra Franjo Vidović.
Radioposusje.ba
Objava Velika Gospa u Posušju: Ni Marijin put nije put posut ružama, zato ona razumije naše boli i patnje pojavila se prvi puta na Posušje.info.
