HKD Napredak je tijekom svojeg stoljetnog djelovanja stipendirao skoro dvadeset tisuća učenika i studenata od kojih su mnogi kasnije postali istaknuti pojedinci u znanosti, umjetnosti i kulturi, a dvojica Napretkovih stipendista dobitinici su Nobelove nagrade – Ivo Andrić 1961. godine za književnost i Vladimir Prelog 1975. godine za kemiju.
Nobelove nagrade se u pravilu tradicionalno dodjeljuju na dan smrti Alfreda Nobela 10. prosinca, pa je tako 10. prosinca 1975. u Stockholmu uručena Nobelova nagrada za kemiju za istraživanja u području organskih prirodnih spojeva i stereokemije prof. dr. sc. Vladimiru Prelogu. Stereokemija izučava prostorni raspored atoma i kemijskih veza u molekulama, tj. prostornu građu molekula.
Područja znanstvenih istraživanja Vladimira Preloga bili su heterociklički spojevi, alkaloidi, antibiotici. Pridonio je riješavanju strukture mnogih steroida, strihnina i kinina. U stereokemiju je uveo naziv kemijska topologija (inače grana matematike) koja izučava gemometrijska svojstva molekula. Još dok je radio u Zagrebu na Zavodu za organsku kemiju tadašnjeg Tehničkog fakulteta, današnjeg Fakulteta za kemijsko inženjerstvo i tehnologiju, Prelog je sa svojim prvim doktorantom Rativojem Seiwerthom sintetizirao spoj adamantan 1941. godine. To je bila prva sinteza tog vrlo stabilnog policikličkog ugljikovodika, inače izoliranog iz moravske nafte, po kojoj je postao poznat u svijetu.
Vladimir Prelog rođen je 23. srpnja 1906. godine u Sarajevu gdje je pohađao osnovnu školu do 1915. kada se preselio nakon rastave roditelja s ocem Milanom u Zagreb. Osnovnu školu je završio u Zagrebu kao i prva dva razreda srednje, a u trećem razredu se s ocem preselio u Osijek, gdje je nastavio obrazovanje u realnoj gimnaziji (koju je pohađao još jedan Nobelovac, Lavoslav Ružička). U Osijeku se zahvaljujući svom profesoru Ivanu Kuriji, uzainteresirao za kemiju i s petnaest godina objavio svoj prvi znanstveni rad pod nazivom Eine Titriervorrichtung u njemačkom znanstvenom časopisu Chemiker Zeitung (Kothen1921, 45.). Godine1924. je maturirao u Zagrebu te odlazi na studij kemije u Prag, gdje je na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehničke visoke škole diplomirao 1928. te doktorirao 1929. godine pod mentorstvom poznatog češkog kemičara Emila Votočeka. Nakon doktorata radio je u laboratoriju kemijske veletrgovine G. J. Drize, te se 1934. vratio u Zagreb gdje je kao docent predavao organsku kemiju na već spomenutom Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na poziv prof. dr. sc. Lavoslava Ružičke (također hrvatsko-švicarskog Nobelovca) odlazi u Švicarsku na ETH, gdje radi do umirovljenja.
Nobelovac Vladimir Prelog je 1986. godine proglašen počasnim članom tadašnje JAZU, današnje HAZU – Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Izuzetno je volio Hrvatsku te je stalno bio u kontaktu s domovinom, posebice sa znanstvenicima. Direktno je doprineo obrazovanju i razvoju četiri generacije hrvatskih kemičara sa Sveučilišta u Zagrebu, Instituta Ruđer Bošković, PLIVE te mnogih drugih institucija, koji su kraće ili dulje boravili i radili s njim u njegovom laboratoiju u Zurichu na ETH.
Za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj posebno se angažirao u Apelu nobelovaca za pomoć Hrvatskoj kada je 109 dobitnika Nobelove nagrade potpisalo taj Apel. Pisma Nobelovaca kao i drugih znanstvenika protiv rata u Hrvatskoj objavljena su u dvije knjige koje je izdala Hrvatska sveučilišna naklada 1992. godine. Glavna urednica je bila prof. dr. sc. Greta Pifat-Mrzljak.
Nobelovac Vladimir Prelog umro je 7. siječnja 1998. godine u Zurichu. Godine 2001. njegova urna je prenesena u Zagreb, gdje je nakon komemoracije u HAZU, položena u grobnicu HAZU u Arkadama (sjeverno od glavnog ulaza) na Mirogoju.
Valja istaknuti da je vrijedno pročitati Prelogovu znanstvenu autobiografiju „Moja 132 semestra studija kemije“ koja je izvorno izdana u nakladi Američkog kemijskog društva, a kod nas prevedena i izdana od strane Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije 2007. godine u Zagrebu.
O Vladimiru Prelogu je toliko toga napisano da je ovaj tekst samo jedan potsjetnik – mali siže njegovog fascintnog rada i života.
Spomenuo bih na kraju jednu osobnu stvar, naime da sam imao izuzetnu čast upoznati i više puta susresti, iako nažalost ne i raditi s njime, tog posebnog čovjeka, koji je osim velikim znanjem i erudicijom odisao nekmi posebnim duševnim mirom. Prvi susret koji me je posebno dojmio desio se sredinom 1979. godine na Institutu Ruđer Bošković. Kada mi je moj tadašnji šef prof. dr. sc. Zlatko Meić rekao da naš NMR laboratorij će posjetiti Vladimir Prelog osjećao sam priličnu tremu jer radio sam tek pola godine i pitao sam se što ja o svom tako kratkom znanstvenom radu mogao reći jednom Nobelovcu. U to vrijeme sam počeo izučavati ugljik-fluor sprezanja kroz više veza s C-13 NMR spektroskopijom, a Nobelovac Prelog je s izuzetnim interesom slušao moje ideje i što radim da bi ih realizirao te diskutirajući rekao „Samo tako nastavite mladi kolega i vjerujte u ono što radite“. Ta skromnost i kršćanska poniznost jednog velikana znanosti dojmila me je kao mladog čovjeka i na to nisam zaboravio niti do današnjeg dana.
Tekst: Prof. dr. sc. Dražen Vikić-Topić, dopredsjednik HKD Napredak
Nobelovac Vladimir Prelog – stipendist Napretka Običan radio.
