Na prosvjedima protiv femicida pročitani zahtjevi

Pod sloganom “Niti jedna više”, a zbog porasta slučajeva femicida u Bosni i Hercegovini, danas su širom BiH održani mirni protesti.

U organizaciji Inicijativa građanki Mostar prosvjed u najvećem gradu na Neretvi održan je na Španjolskom trgu.

Izvršna direktorica Inicijative građanki i građana Mostara Ifeta Ćesir Škoro kazala je kako je ovaj protest važan za žene, ali i za muškarce te zahvalila svima koji su došli i podržali ga.

– Pokušavamo da skrenemo pažnju na niz femicida, a isto tako i na niz nasilja u porodici koje izgleda poprima pandemijske razmjere. Mi, nažalost, reagujemo onda kada se desi nešto brutalno, a brutalno se desilo u Gradačcu i od tada su, čini mi se, i naše institucije postale malo osjetljivije – naglasila je.

Aktivistkinja Aldijana Trbonja Tule kazala je kako je 11. oktobra prošle godine ubijena Edina Odobašić u Bihaću te da je prije dva mjeseca ubijena Nizama Hećimović, a da se od tada do danas ne može vidjeti kako se nešto značajno promijenilo.

– Od tada do danas ne vidimo da se išta posebno desilo, čujemo da se dešava, da se pripremaju neke izmjene i dopune zakona, a mi stojimo danas ovdje da kažemo da stvarno moraju biti brži, da se žrtve moraju zaštititi te da se počinitelji nasilja moraju kazniti po hitnom postupku – naglasila je Trbonja Tule.

Kako je dodala, o broju femicida u našoj zemlji dostupni su im samo podaci iz medija.

– U ovoj godinu u BiH je, što znamo iz medija, bilo pet femicida i pet pokušaja femicida, a sami broj femicida u BiH zaista ne znamo, a kreće se oko 70. Mi danas u BiH jedinstveno, dakle sve ženske nevladine organizacije, formalne, neformalne grupe i aktivistike, šaljemo poruku, a u okviru ’16 dana aktivizma’ ćemo naše zahtjeve koji se odnose na policiju, tužilaštvo, centar za socijalni rad te zakonodavnu i izvršnu vlast predati u Parlament FBiH i Narodnu skupštinu RS-a – poručila je Tule.

Na protestu je od policije zatražena zaštita žrtava, hitno postupanje te disciplinska odgovornost, a od sudova unapređenje položaja oštećenih, da obezbijede da se krivični postupci okončavaju u razumnom roku, kao i strože kazne za počinioce.

Od pravosudnih organa, od parlamenata i skupština zatraženo je, uz ostalo, pravno definiranje femicida, prepoznavanje djece kao žrtava, uvođenje kazne za nečinjenje za sve službenike, prepoznavanje psihološkog nasilja nad ženama kao krivičnog djela, registar nasilnika i praćenje slučajeva nasilja, kao i kontrola izdavanja dozvola za oružje.

Osim u Mostaru, protesti su održani i u drugim gradovima u BiH.

Na prosvjedu su pročitani sljedeći zahtjevi odgovornim institucijama, pravosuđu, i vlastima na svim nivoima u Bosni i Hercegovini:

Policija:

1. Zaštita žrtava: Procjenu rizika od ponavljanja nasilja treba provoditi kod svake prijave
   nasilja u porodici i drugih oblika nasilja nad ženama i djecom obuhvaćenih Istanbulskom
   konvencijom. Osigurati maksimalnu zaštitu i podršku žrtvama nasilja, uključujući hitne mjere
   i zaštitne mjere.
2. Hitno postupanje: Istrage treba provoditi i optužnice podizati u što kraćem roku od izvršenja
   odnosno saznanja za postojanje krivičnog djela, posebno u situacijama gdje su žrtve u riziku
   od ponavljanja nasilja, kao i situacije u kojima su izložene pritiscima i zastrašivanju od strane
   počinilaca nasilja, koji se u pravilu nalaze na slobodi, što može imati značajnog uticaja na
   njihovu mogućnost odnosno spremnost da svjedoče, posebno kada se radi o svjedokinjama
   koje po zakonu mogu odbiti da svjedoče.
3. Disciplinska odgovornost: Pokrenuti disciplinske postupke protiv policajaca zbog propusta
   u pružanju zaštite ženama i djevojčicama žrtvama rodno zasnovanog nasilja.
   Sudovi:
4. Unapređenje položaja oštećenih: Sudovi trebaju unaprijediti položaj oštećenih u krivičnom
   postupku, uključujući odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu oštećenih kako bi se izbjegla
   njihova dodatna traumatizacija/sekundarna viktimizacija.
5. Obezbijediti da krivični postupci okončavaju u razumnom roku bez neopravdanih odlaganja
   ročišta i zamjene postupajućih tužitelja.
6. Strožije kazne za počinioce: Prilikom odmjeravanja kazni za krivično djelo Nasilje u
   porodici ili porodičnoj zajednici, treba uzeti u obzir prisustvo oružja kod počinilaca
   (posjedovanje i/ili prijetnje oružjem), istoriju nasilja u porodici i ugrožavanje spokojstva,
   tjelesnog integriteta ili duševnog zdravlja članova njihovih porodica, prisustvo djece
   izvršenju djela, povratak u vršenju djela i druge otežavajuće okolnosti kroz primjenu strožije
   kaznene politike prema počiniocima nasilja;
   Pravosudni organi i Parlamenti i Skupštine :
   Premda u Bosni i Hercegovini postoje zakonske odredbe na osnovu kojih bi se mogli sankcionisati
   počinitelji femicida, jasno je da one nisu dovoljne kako bi se adekvatno kaznilo ubistvo žena iz
   mržnje. Stoga je potrebno uvesti zasebno krivično djelo kojim će se jasno definisati šta podrazumijeva
   krivično djelo ubistva žene samo zato što je žena kako bi se u praksi izbjegao svaki pokušaj
   relativiziranja femicida.
7. Pravno definirati femicid: Definirati femicid kao ubistvo žene čiji je bio član porodice,
   bliska osoba ili vanbračni partner ili koju je prethodno zlostavljao, s kaznom zatvora najmanje
   deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
   Iako je Bosna i Hercegovina potpisnica Istanbulske konvencije, potrebno je prenijeti odredbe
   Konvencije u domaće zakonodavstvo i definirati femicid kao posebno krivično djelo. To bi
   omogućilo strože kazne za počinitelje i bolju zaštitu žrtava.
   Femicid jest zločin iz mržnje nad osobama ženskog spola motiviran spolom žrtve.
   “Femicid se definira kao namjerno usmrćivanje žene ili djevojčice, bez obzira na dob, na temelju
   njenog spola ili roda, koje proizlazi iz rodno motiviranog nasilja te uključuje fizičko nasilje, seksualno
   nasilje, psihičko nasilje, ili druge oblike zlostavljanja i diskriminacije. Femicid uključuje i slučajeve
   usmrćivanja žena i djevojčica zbog njihove bliske povezanosti s osobama (član familije, partner, bivši
   partner, supružnik ili partner) koje su ih zlostavljale ili zbog odluka koje su donijele u vezi sa svojim
   životima, kao što su napuštanje nasilnog partnera ili traženje razvoda, ubijanje žena i djevojčica u
   ime takozvane časti i druga ubojstva vezana uz štetne prakse, ciljano ubijanje žena i djevojčica u
   kontekstu oružanog sukoba te slučajeve femicida povezane s kriminalnim skupinama, organiziranim
   kriminalom, dilerima droge i krijumčarenjem žena i djevojčica.”
8. Prepoznavanje djece kao žrtava: Izmjene zakonodavstva trebaju prepoznati djecu kao žrtve
   nasilja u porodici, uključujući slučajeve gdje nisu direktno izložena fizičkom nasilju, ali
   svjedoče nasilju nad drugim članovima porodice.
9. Odgovornost za nečinjenje: Uvesti kazne za nečinjenje za sve službenike/ce javnih službi
   koji/e su doprinijeli da se nasilje prema ženama i djevojčicama okonča femicidom.
10. Psihološko nasilje: Prepoznati psihološko nasilje nad ženama kao krivično djelo i dosljedno
    provoditi istrage i procesuirati takva djela.
11. Registar nasilnika i praćenje slučajeva nasilja: Nedostatak statističkih podataka i javnih
    registrara o femicidu otežava praćenje i razumijevanje razmjera ovog problema. Bez preciznih
    podataka, teško je razviti politike i programe za prevenciju i zaštitu žrtava.
12. Kontrola izdavanja dozvola za oružje: Pooštriti kontrolu izdavanja dozvola za posjedovanje
    oružja, uključujući oružje za lov. Osobe prijavljene za nasilje u porodici ne smiju imati
    dozvolu za oružje.

• Pratiti registar osoba koje posjeduju oružani list, te zahtijevati da se na
  godišnjoj osnovi radi psihološko profiliranje ovih osoba

  Ostali zahtjevi

1. Servisi podrške: Osigurati sredstva za kontinuirano finansiranje sigurnih kuća i drugih
   specijaliziranih servisa podrške za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja. Poticati otvaranje
   sigurnih kuća u zajednicama gdje nedostaju.
2. Jačanje kapaciteta: Usmjeriti novac na stručno podizanje kapaciteta i kontinuirane obuke
   predstavnika/ca centara za socijalni rad, policije, pravosudnih institucija, zdravstvenih
   ustanova i svih drugih relevantnih subjekata zaštite od nasilja u porodici i nasilja nad ženama.
   (Nadležne institucije trebaju bolje koordinirati svoje napore u borbi protiv femicida. Također
   je važno provoditi kontinuiranu edukaciju sudija/tkinja, tužitelja/ica, policajaca/ki i drugih
   relevantnih aktera kako bi se bolje razumjelo rodno zasnovano nasilje i kako bi se pravilno
   postupalo u slučajevima femicida.)
3. Regionalna suradnja: Budući da je femicid regionalni problem, regionalna suradnja i
   razmjena iskustava mogla biti korisna u razvoju strategija za borbu protiv femicida.

Na prosvjedima protiv femicida pročitani zahtjevi Dnevni.ba.

dnevni.ba