back to top

Miroslav Ćurić: Podržati mlade ljude koji imaju drukčiji pogled na politiku, koji se ne boje izazova, koji žele promjene…

MIROSLAV ĆURIĆ: PODRŽATI MLADE LJUDE KOJI IMAJU DRUKČIJI POGLED NA POLITIKU, NE BOJE SE IZAZOVA, KOJI ŽELE PROMJENE I STVARANJE DRUŠTVA JEDNAKIH MOGUĆNOSTI ZA SVE.

1. Profesora Miroslava Ćurića, ravnatelja Srednje ekonomske škole u Livnu, upoznali smo već u prijašnjim predstavljanjima Hrvatskih zvona. Međutim, za one koji tada nisu pratili, recite nam tko je Miroslav Ćurić?

Radim u prosvjeti pune 33 godine, dugogodišnji ravnatelj Srednje ekonomske škole u Livnu. Prvi predsjednik Skupštine Asocijacije ravnatelja srednjih škola u BiH, član Predsjedništva Udruge ravnatelja srednjih škola koje rade na hrvatskom jeziku. Sudionik reformskih procesa u obrazovanju u BiH od 2000. do 2010. godine. Dragovoljac Domovinskog rata i ratni zapovjednik na dijelu livanjske bojišnice.
Dugo godina sam angažiran u sportu i kulturi, trenutno predsjednik KUD-a „Kamešnica” iz moga Podhuma, dugogodišnji dopredsjednik Ogranka Matice hrvatske u Livnu, predsjednik VMZ Podhum.

2. Dugo radite s mladim generacijama. Možete li dati neku usporedbu generacija od prije tridesetak godina i ovih sadašnjih?

S obzirom na moj dugogodišnji rad u prosvjeti i s mladim ljudima, smatram da mogu realno ocijeniti i usporediti generacije od prije 30 godina i ove sada nadolazeće.

Puno mojih učenika iz livanjskih srednjih škola su roditelji djece koja sada pohađaju Srednju ekonomsku školu. Vrlo često ih mogu prepoznati po roditeljima. Suštinska generacijska razlika je u dostupnosti informacija. Razvitak informacijskih tehnologija i informacija u svakom trenutku donio je veliku prednost mladim generacijama.

Njima je čitav svijet nadohvat ruke, dok je kod generacije njihovih roditelja još uvijek prevladavao tradicionalizam, više su se oslanjali na svoje profesore i dostupnu literaturu.

Iako nas vrlo često smatraju velikim potrošačima, tvrdim da su naše škole najveći proizvođači, tvornice znanja, oblikovanja mladih, perspektivnih, poštenih mladih ljudi, vrsnih stručnjaka iz različitih područja.

Tako smo tijekom ovih tridesetak godina i mi dali temelj obrazovanju doktora znanosti, inženjera, svećenika, liječnika, profesora, dekana fakulteta… ali i puno vrijednih i dobrih djelatnika.

Iako mi stariji često imamo primjedbe na njihovo ponašanje i često iskazujemo svoje nepovjerenje u njih i njihove potencijale, uvjeren sam da su mladi ljudi najbolji dio našega društva.

3. Kakvu poruku dati mladima u ovakvoj društvenoj klimi? Otići, predati se bez borbe ili ostati i pokušati nešto mijenjati?

Mlade generacije odrastaju u lošoj društvenoj klimi, klimi korupcije, nepotizma, stranačkog klijentelizma, laži, nemorala, društva u kojem je samo materijalno bitno. Poštenje, trud, marljivost, danonoćno učenje nisu garancija za dobivanje radnog mjesta. U takvoj društvenoj klimi odlaze nam najbolji.

Oni koji su se trudili, učili i sve u životu ostvarili svojim radom i trudom. Oni koji su tijekom svoga školovanja dobivali četvrtice i petice. Dvice su dobivali jedino na intervjuima ako su se drznuli javiti na poneki raspisani natječaj za radno mjesto.

Zato pozicije nažalost zauzimaju oni drugi, oni koji su sve ostvarili obiteljskim, kumovskim, stranačkim i raznoraznim vezama i vezicama. Svoju nekompetentnost nadoknađuju uključivanjem u stranačke mladeži, pa za početak pred izbore lijepe plakate stranačkih uzdanica, trgaju plakate političkih suparnika, po direktivi popunjavaju prazne dvorane na stranačkim skupovima i ostalim stranačkim, vjerskim i inim događanjima.

Ne znam kojih mi je više žao, onih dostojanstvenih, nepokolebljivih, odlučnih koji zbog tih svojih vrlina moraju otići, a mogli su zajednici puno dati, ili onih drugih koji gaze svoju mladost, dostojanstvo i ponos, onih koji su pognuli glavu pred nesposobnijima od sebe.

Pravedniji, pošteniji odnos prema mladim ljudima bi, vjerujem, kod velikog dijela njih otvorio mogućnost da ostanu i daju svoj doprinos razvitku rodnog kraja.

4. Svjesni smo (nažalost) da imamo raširenu dijasporu. Kako se povezati s iseljenima i mogu li se u tom pogledu ostvariti neke suradnje, projekti…?

Naša dijaspora je svaki dan sve brojnija zahvaljujući dobrim dijelom politici koja se provodila zadnjih tridesetak godina. Zbog takve politike naši branitelji, ali i njihova djeca postaju dijaspora.

Korupcija, nepotizam, zapostavljanje razvitka gospodarstva uzeli su maha i uzrokovali naglo iseljavanje, posebno od ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Demografske posljedice su dramatične. Naša dijaspora je odigrala veliku ulogu i dala svoj doprinos u Domovinskom ratu. Ima naznaka, čak i konkretnih i pohvalnih poduzetničkih projekata mladih poduzetnika iz dijaspore i Republike Hrvatske koji su voljni svoj kapital, znanja i poduzetničke ideje razvijati u rodnom kraju.

Naravno, treba im i stvoriti pretpostavke i uvjete te dati svu potrebnu podršku lokalnih vlasti. Ona je, nažalost, do sada najčešće izostajala. Značajnijim ulaganjem u gospodarstvo, otvaranjem radnih mjesta vjerujem da bi se promijenila i demografska slika naše županije i da bi primjeri povratka mladih obitelji iz inozemstva bili sve češći.

5. Koji je bio osnovni motiv Vašega ulaska u politiku, Hrvatska zvona, a gledano iz kuta životnih ostvarenja – to Vam „nije trebalo”?

Moj ulazak u politiku 2018. godine predstavljao mi je veliko iznenađenje, ali i ljudima koji su me poznavali. Često sam govorio svojim prijateljima da ću prije s KUD-om na Olimpijadu nego u politiku.

Iako sam društveno angažiran preko 30 godina, kroz sport, kulturu i obrazovanje, odolijevao sam iskušenjima političkog djelovanja pa tako nisam nikad bio član neke političke stranke.

2018. godine, „zahvaljujući” mojoj kćeri Martini, tada studentici u Zagrebu, došao sam u kontakt s nekoliko izuzetnih osoba, domoljuba, branitelja, koji su zajedno s ekipom u Hercegovini razvijali i širili ideju Hrvatskih zvona. Njih nisam mogao odbiti, i evo tu sam, senior među mladom ekipom i drago mi je da sam tu.

Cilj mi je bio isti kao i danas. Podržati mlade ljude koji imaju drukčiji pogled na politiku, koji se ne boje izazova, koji žele promjene i čiji je konačni cilj stvaranje pravednijeg i poštenijeg društva, društva jednakih mogućnosti za sve.

Svojim dosadašnjim političkim djelovanjem „Zvončići” su pokazali da se politika može drukčije i poštenije voditi.

INTERVIEW / Miroslav Ćurić: I djeca branitelja moraju “trbuhom za kruhom”!

miroslav ćurić: podržati mlade ljude koji imaju drukčiji pogled na politiku, koji se ne boje izazova, koji žele promjene…

relax-portal.info

Najnovije vijesti

MOŽDA VAS ZANIMAISTAKNUTO