Sadržaji Centra Los Losales u Mostaru postoje da se s mladima s poteškoćama u razvoju, raznim tehnikama, postigne što veći stupanj samostalnosti koja će pomoći tim osobama da se lakše uklope u društveni život.
Zadatak osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja učenika u Centru je da kroz individualizirani pristup doprinese potpunijoj socijalnoj integraciji. Djeca smještena u rezidentnom smještaju dolaze iz udaljenih dijelova Hercegovačko-neretvanske županije, čiji roditelji nisu u mogućnosti da ih svaki dan dovode na nastavu.
Sve radionice su radno-okupacionog karaktera, a ciljevi koji se ostvaruju su rehabilitacija, socijalizacija i sticanje samostalnosti, novih sposobnosti. U svom radu i djelovanju susreću se sa brojnim izazovima i poteškoćama, prvenstveno financijske prirode. Svaka donacija na naše žiro račune dobro je došla, o čemu smo razgovarali s direktoricom Centra Mirnom Mezit.
Koliko danas brojite štićenika i susrećete li se s poteškoćama u radu?
-Los Rosales trenutno broji 140 korisnika starosne dobi od 2 do 40 godina s područja cijele Županije. Kao i prije nepunih 27 godina, ni danas nismo uspjeli riješiti status, pa smo i dalje ustanova koja je registrirana kao jedinstven pravni subjekt, tretirajući se po segmentima koji su u sklopu Centra, a što nije dobro za korisnike, ni za zaposlenike. Od osnutka se borimo za jedinstven status svih koji koriste usluge, kao i onih koji im pružaju te usluge. To možemo istaknuti kao najveću poteškoću, jer smo jedinstvena ustanova ovakvog tipa u Mostaru, HNŽ-u, a i šire. Smatramo da bismo trebali biti od interesa za Grad i Županiju, ali nažalost to nije slučaj.
Je li problem financiranja i danas ključni za Los Rosales?
-Odgovor na predhodno pitanje može biti odgovor i na ovo. Financiranje nije ključni problem. Najvažnije je da je ono redovito i stabilno, ali je nejednako financiranje po segmentima veliki problem koji stvara razlike među korisnicima i zaposlenicima
Koliko Vam znači podrška iz vana i je li ona presudna za opstanak?
-Mi smo tim entuzijasta spremnih dati maksimalan doprinos za podizanje kvalitete usluga koje nudimo. Radimo na različitim projektima, apliciramo i trudimo se ići ukorak s vremenom, a kako bi korisnici dobili kvalitetnije i njima prilagođene terapije i usluge. Raduje činjenica da je rad i ono što pružamo korisnicima prepoznato i cijenjeno od ljudi iz BiH i svijeta. Njihova pomoć i podrška su od velike pomoći, kako bismo kvalitet podizali na višu razinu. Ne bih rekla da je njihova pomoć presudna za opstanak, ali mnogo znači za raznolikost usluga, kvalietniji način rada i bolje uvjete boravka korisnika u Centru.
Kako danas radi Lonato?
-Restoran Lonato se ne može pohvaliti konstantnim radom, ali ipak zahvaljujući entuzijazmu ljudi koji rade i trude se, i dalje opstaje. Trenutno su se bazirali na keteringe i pripremu hrane za vani, jer sve manje ljudi dolazi i obilazi Lonato. Lonato je posebna jedinica – socijalno poduzeće, koje koristi prostor Los Rosalesa, tako da možda i nije OK da ja pričam o Lonatu.
Koji su dugoročni ciljevi Los Rosalesa?
-Dugoročni ciljevi Los Rosalesa su i dalje zagovaranje za status jedinstvene ustanove koja će biti županijska, kao što je to slučaj s ustanovama u Sarajevu i Tuzli, kao i u regiji. Ima puno pozitivnih primjera funkcioniranja ovakvih ustanova u BiH i regiji. Ne želimo izmišljati toplu vodu, već preslikati primjere dobre prakse. Uspjeli smo nakon 26 godina registrirati Dnevni centar u sklopu osnovne škole za djecu s posebnim potrebama i tako ući u registar ustanova socijalne zaštite u HNŽ-u. To je ono što se u Centru pruža sve ove godine, ali ranije nismo bili registrirani što je dodatno otežavalo rješavanje statusa i samog djelovanja. Plan nam je da radimo na rješavanju problema samostalnog stanovanja u zajednici uz podršku za mlade i odrasle s invaliditetom. Nastavit ćemo razvijati i širiti usluge u Centru, kako bismo postali resursni Centar s različitim uslugama i servisima potpore za djecu i mlade s teškoćama, njihove obitelji, kao i za djecu i mlade u inkluziji, odnosno ljude koji rade s njima. Cilj nam je društvo jednakih mogućnosti i zagovaranje potpune inkluzije, a ne samo u segmentu obrazovanja kako je to trenutno slučaj. Planiramo aplicirati za izgradnju terapijskog bazena za djecu i mlade s teškoćama u razvoju, s akcentom na korisnike invalidskih kolica. Nažalost, u Mostaru ne postoji bazen prilagođen djeci i mladima – korisnicima invalidskih kolica, tako da su oni uskraćeni za važnu terapiju za razvoj motorike. To su samo neki od planova i ciljeva.
Da li vlast danas pridaje dovoljno pažnje populaciji o kojoj brinete?
-Kada se vratimo unatrag moramo primjetiti da su ostvareni koraci i napredak po pitanju pridavanja važnosti populaciji od strane vlasti, iako uvijek postoji i potreba za unapređenjem. Želimo biti partneri vlasti, kako bismo radili na zakonima, popratnim propisima i slično, a s ciljem izgradnje boljeg i društva jednakih mogućnosti. Tako bismo živjeli potpunu inkluziju u svim segmentima društva i tako bi jedna ustanova poput naše bila resurs za bolje sutra i bolju budućnost djece i mladih s teškoćama u razvoju.
S. Ž.
MIRNA MEZIT: Cilj je društvo jednakih mogućnosti i zagovaranje potpune inkluzije Dnevni.ba.
