Najavljen tijekom online summita 2021. zemalja srednje i istočne Europe (CEEC), pothvat Ivovik vrijedan oko 137 milijuna eura, koji je u vlasništvu i financiran od strane konzorcija kineskih državnih tvrtki i banaka, predstavljen je kao “prvi plod suradnje” između Pekinga i Sarajeva.
Ovo vodeće ulaganje zagovarale su bosanskohercegovačke vlasti, kao pothvat koji će otvoriti radna mjesta i zemlji dati uporište u rastućoj europskoj proizvodnji zelene energije, te otvoriti vrata za buduća ulaganja u lokalno gospodarstvo.
No, velike ambicije oko vjetroelektrane postale su složena saga o sporovima oko zemljišta, upitnom načinu dodjeljivanja koncesija, te mutnim dogovorima koji su na površinu izbacili sukob kineskih državnih interesa i sumnjive, lokalne poslovne prakse,izvještava Radio Slobodna Evropa.
Ova žarišna točka razotkriva kako dobro povezani pojedinci u Bosni i Hercegovini olakšavaju priliv kineskih ulaganja u zemlju i istodobno imaju koristi od mreže novootkrivenog kineskog kapitala.
U središtu kontroverzi oko projekta vjetroelektrana Ivovik je spor oko vlasništva nad zemljištem, s vladom kantona, administrativnih jedinica s velikim ovlastima koje čine otprilike polovicu Bosne i Hercegovine, koja je dodijelila zemlju kineskim tvrtkama u upitnim i moguće nezakonitim okolnostima.
“Vlasnici tog zemljišta nikada nikome nisu dali suglasnost – niti bilo kojoj vlasti niti tvrtki Ivovik – za korištenje njihovog zemljišta”, rekao je za RSE Perica Babić, odvjetnik Ante Ivkovića i još dvojice seljana, dodavši da je slučaj pokrenut pred sudom.
Priča o projektu energije vjetra, također, predstavlja primjer zamršenosti Bosne i Hercegovine kao decentralizirane države u kojoj se vlast i kontrola – uključujući i primjenu zakona – često nalazi na najnižoj od različitih razina vlasti, što uključuje moćne entitete Republiku Srpsku i Federaciju BiH.
Upravo ta labirintska administrativna struktura i brojne rupe u zakonima omogućuju raznim stranim ulagačima, uključujući one iz Kine, da manevriraju lokalnim posrednicima u vlastitu korist.
Ivica Brešić, zastupnik oporbene Hrvatske republikanske stranke u Skupštini obližnjeg grada Livna, tvrdi da je vjetroelektrana samo jedan na sve većem popisu primjera na tom području, koji se realiziraju po zakonima koji dopuštaju kantonalnim vladama prijenos i odobravanje prodaje koncesije jedne pravne osobe drugoj.
“Ovaj zakon, u biti, daje vlastima mogućnost da izdaju koncesijske dozvole, što kasnije omogućuje lokalnim poduzetnicima da ih prodaju za velike svote novca”, rekao je Brešić za RSE.
Priča o vjetroelektrani Ivovik počinje 2008. godine kada su tri mještanina osnovala tvrtku s ograničenom odgovornošću pod nazivom Ivovik Wind Park za oko 1000 eura i iskoristila novu tvrtku za kupnju koncesije za zemljište na brdu Ivovik za oko 25000 eura.
U Bosni i Hercegovini koncesije za zemljište obično se daju na razdoblje do 30 godina, a ovaj potez je postavio pozornicu za niz sporova za zemljište ispod vjetroturbina koji pokazuje suptilne načine na koje su kineske tvrtke mogle poslovati i kako lokalni poduzetnici i političari gledaju kako profitirati od toga.
Ivan Matković, suvlasnik tvrtke Ivovik, imao je brata Stjepana koji je od 2006. do 2012. bio kantonalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Ne iznenađuje da je ugovor o koncesiji za zemljište odobrila lokalna vlast.
Ivan Matković je potom vlasništvo nad tvrtkom prenio na Stjepana, kojemu je istekao mandat ministra. Ivan Matković je za RSE rekao da više nije uključen u tvrtku koju su, nakon Stjepanove smrti, naslijedila njegova djeca.
Djeca Stjepana Matkovića odbila su razgovarati s RSE, ali podaci iz registra kompanija pokazuju da su tvrtku i koncesiju za zemljište prodali tvrtkama CNTIC Capital Co. Limited Hong Kong i Sinohydro Hong Kong 2017. za neobjavljen iznos.
Prema riječima Ivana Rimca, koji je s Ivanom Matkovićem osnovao prvotnu tvrtku, koncesija je prodana za osam milijuna eura. Kaže da je podnio tužbu protiv Matkovića i još četiri osobe, “jer je prevaren”.
Ivan Vukadin, premijer Kantona 10 iz Hrvatskog narodnog pomaka – stranke koju je formirao nakon raskola s Hrvatskom demokratskom zajednicom BiH ispred koje je bio načelnik obližnjeg Tomislavgrada, za RSE je rekao da su “investitori iz Kine” preuzeli vlasništvo nad koncesijom za vjetroelektranu na Ivoviku nakon što su njezini vlasnici “razvili projekt do određene faze i bilo je potrebno pronaći strateškog investitora za ovaj [višemilijunski] projekt”.
Nakon što su kineske tvrtke preuzele projekt 2018., izdana je obavijest vlasnicima nekretnina da ponovno knjiže svoje zemljište, jer je posljednji premjer zemljišta obavljen 1982. kada je to područje bilo dijelom Jugoslavije.
U uredu za katastar grada Livna, koji je nadležan za vođenje zemljišnih knjiga i nadzor nad uknjižbom vlasništva, saopćili su za RSE da je ovaj proces “obavljen u skladu sa zakonom”, navodeći da je poziv vlasnicima nekretnina da uknjiže svoje posjede objavljen na oglasnoj ploči u zgradi općine i na lokalnim radijskim postajama. Ali neki mještani koji imaju zemljište na brdu Ivovik kažu da su postali svjesni da više ne posjeduju svoju zemlju tek kada su stigli kineski bageri da raskrče teren i izgrade pristupne ceste.”Reci mi tko ide čitati što piše na oglasnoj ploči u općini?” rekao je Ante Ivković za RSE.
“Ne znam ni gdje se nalazi oglasna ploča. U općinu idem samo ako mi treba rodni ili smrtni list”.
Ivković i njegovi rođaci tvrde da je grad Livno njihovoj obitelji uzeo “didovinu” – za koju je kaže da je pripadala njegovoj obitelji generacijama – i “predao je kantonu”, koji je potom zemlju dodijelio Kinezima i što se na koncu završilo izgradnjom vjetroelektrane na nekadašnjim pašnjacima. Ivkovići posjeduju izvatke iz katastra iz 1980-ih godina iz kojih proizlazi da je riječ o zemljištu koje pripada njima ili njihovim roditeljima. Podnijeli su zajedničku tužbu 2018., ali prvo sudsko ročište održano je tek u rujnu 2023., dugo nakon što je izgradnja projekta počela.
Perica Babić, odvjetnik Ivkovića koji zastupa i druge seljane koji tvrde da je vlada nezakonito uzela njihovu zemlju u sličnom mutnom procesu, rekao je da su mnogi zemljoposjednici umrli između dva upisa zemljišta, te je naglasio da su – zbog visoke stope nezaposlenosti u regiji – mnogi njihovi potomci emigrirali u razne zemlje Europe i drugih dijelova svijeta. “Danas jedna trećina [prijeratnog] stanovništva živi u Livnu, jedna trećina u Hrvatskoj, a jedna trećina u Njemačkoj”, kaže Babić.
Snalaženje u zamršenosti pravnog sustava BiH može biti težak proces, a odvjetnik Babić kaže da nije jasno koliko će sudski proces trajati.
Ako te obitelji izgube na općinskom sudu, mogu se žaliti kantonalnom sudu, Vrhovnom sudu Federacije BiH, Ustavnom sudu BiH, pa čak i Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Babić navodi da su lokalni dužnosnici koristili istu praksu kako bi preuzeli kontrolu nad zemljištem na drugim mjestima. Kaže da na brdu Krug, oko 25 kilometara sjeverno od Livna, postoje slični planovi za izgradnju novih vjetroelektrana, ali RSE nije uspio provjeriti tu tvrdnju.
Prema službenom glasniku kantona, u kojem se objavljuju vladine odluke i lokalni zakoni, koncesija na zemljište prenesena je s lokalnog vlasnika – vjerojatno Matkovića – na kineske tvrtke kojima je izdana energetska dozvola bez ikakvih izmjena ugovora.
Slaven Jukić, odvjetnik vjetroelektrane Ivovik, opovrgnuo je te tvrdnje, rekavši za RSE da je trenutno kao vlasnik spornog zemljišta upisano Ministarstvo gospodarstva, a ne obitelj Ivković. “Tvrtka Ivovik plaća naknadu [kantonu] za korištenje tog zemljišta. Ako [obitelj Ivković] dokažu da je to njihovo zemljište, mi ćemo im ponuditi ugovor i plaćati njima naknadnu”, rekao je Jukić.
Na upit RSE-a gradonačelnik Livna Darko Čondrić odbio je govoriti na ovu temu.
No, Brešić, oporbeni gradski vijećnik Livna, tvrdi je da je kantonalna vlada odobrila prijenos koncesije kineskim tvrtkama i da pri tome nije pokušala ishoditi povoljnije uvjete za lokalnu zajednicu, poput veće koncesijske naknade ili da Kinezi veći postotak prihoda od prodaje električne energije uplaćuju u kantonalni i općinski proračun.
U prilog toj tvrdnji ide i objava o prijenosu koncesije na nove vlasnike bez promjene uvjeta prvotnog ugovora potpisanog još 2008. kada su Matković i drugi osnivači tvrtke dobili koncesiju.
Turbine vjetroelektrane Ivovik protežu se i na područje Tomislavgrada, udaljenog 40-ak kilometara od Livna.
Ovdje Slavko Ivković, također, posjeduje zemljište koje koristi kineska tvrtka, ali kaže da je lokalna vlast postupila korektno ustupajući njegovo obiteljsko zemljište kineskim tvrtkama.”Kinezi mi plaćaju kompenzaciju u Tomislavgradu”, rekao je za RSE.
“Ali moju zemlju u Livnu je uzela županija [Ministarstvo gospodarstva Kantona 10], koje sada prima naknadu od Kineza”.
Tomislavgradski načelnik Ivan Buntić je za RSE rekao da se njegova općina pridržavala svih zakonskih normi oko tamošnjeg ekspanzivnog projekta vjetroelektrane, te tvrdi da su svi stanovnici čije zemljište koriste kineske firme dobili obeštećenje.
Buntić, inače član vladajuće stranke na kantonalnoj razini, dijeli zabrinutost s oporbenjacima poput Brešića, o načinu dodjele koncesija. Kaže da je važno preispitati “postojeće koncesije” koje je u prošlosti dala Vlada Kantona 10 i da je potrebno da koncesionari plaćaju naknade od datuma dobivanja koncesije.Buntić smatra da bi takav pristup privukao ozbiljne investitore u Kanton 10 i odvratio “šarlatane” koji dobivaju koncesije i drže ih duže vrijeme bez daljnjih ulaganja, čekajući da ih preprodaju stranim investitorima po napuhanim cijenama.
Gradonačelnik kaže da su voljni izgraditi više projekata vjetroelektrana i obnovljivih izvora energije.
Zaključno s krajem 2023. izdano je 15 koncesija za projekte vjetroenergije u Kantonu 10 – teritorijalno najvećem i najmanje naseljenom kantonu u Federaciji BiH – prvenstveno lokalnim vlasnicima i tvrtkama registriranim u regiji. Ali te tvrtke traže partnere zainteresirane za ulaganje stotina milijuna eura u potencijalne pothvate.
Koncesije za vjetroelektrane i slične projekte u Bosni i Hercegovini dodjeljuje entitet Republika Srpska, ili jedna od deset kantonalnih vlada u drugom entitetu, Federaciji.
Republika Srpska ima javnu bazu podataka o koncesijama gdje su upisani planovi za 73 nove elektrane, uključujući 57 mini-hidroelektrana, tri vjetroelektrane i 13 solarnih elektrana, zaključno s krajem 2023. U Federaciji BiH dozvole za vjetroelektrane i solarne elektrane izdaje odvojeno deset kantona i jedinstvene baze na razini entiteta nema.
Južni Hercegovačko-neretvanski kanton, poznat po sunčanim danima i vjetrovitim planinama, također, je izdao oko 100 koncesija za izgradnju vjetroelektrana i solarnih elektrana.
Kompletan tekst pročitajte na: https://www.slobodnaevropa.org/a/kineske-investicije-bosna-hercegovina-ivovik/32871497.html
Foto: Pexels
Indikator.ba
