Vjerojatno i ne razmišljamo o minama i drugim različitim eksplozivnim sredstvima koja su posijana diljem Bosne i Hercegovine kao posljedica rata. Sjetimo se samo kada čujemo kako je netko stradao od mine i ponekada u šetnji prirodom kada vidimo oznake upozorenje na opasnost od mina.
Od završetka rata intenzivno se radi na uklanjanju mina i čišćenju miniranih i sumnjivih površina. Još uvijek sumnjiva površina obuhvaća 838,29 kilometara kvadratnih ili 1,63 posto u odnosu na ukupnu površinu BiH. Procjenjuje se da je u BiH preostalo 170.657 minsko-eksplozivnih sredstava.
Nakon rata, stradala je 1781 osoba, od čega 624 smrtno. Od ovog broja 134 su deminera (53 smrtno).
Foto/video – Deminerska osobina: Odvažnost za najopasniji posao na svijetu
Tko su ti ljudi koji uklanjaju minsko eksplozivna sredstva, čiste teren da bi ga mogli koristiti poljoprivrednici, lovci, planinari i svi drugi stanovnici koji gravitiraju tom prostoru? To su posebni ljudi, izuzetne hrabrosti, velike brige za druge koji su izvan minskog polja druželjubivi, zabavni i grade velika trajna prijateljstva.
Povezanost koja traje cijeli život
Proteklog vikenda, točnije, 7. rujna 2024. godine pridružili smo se ekipi bivših i sadašnjih deminera komponente HVO-a koji se već nekoliko godina okupljaju u nekom drugom mjestu kako bi se susreli, obnovili uspomene i jednostavno prazgovarali o tome gdje su, kako su i što rade.
Domaćini ovogodišnjem druženju bili su ramski demineri, a kao glavni organizator bio je Ivica Ban Džalto. Susret je održan u mjestu Klekovnica, na Ustirami. Raspoloženje je bilo više nego odlično. Razgovori su se vodili s puno smijeha i podsjećanje na različite dogodovštine. Bilo je i onih težih, ali njih se nekako izbjegavalo. Sve je počivalo da onim lijepim pozitivnim stvarima. Povezala ih je opasnost, briga za drugog, ali i dobro druženje izvan minskog polja. Relaksacija se tražila na različite načine znane samo njima i njihovim uspomenama.
„Ovdje su se okupili mineri i demineri pripadnici komponente HVO-a od 1992. do 2024. godine. Tu su oni koji su u mirovini i oni koji nisu. Ima nas od Žepča do Neuma. Ovo je peto okupljanje po redu. Prvo je bilo ovdje u Rami, zatim u Žapču, pa u Novom Travniku, Kupres i evo opet u Rami. Dogodine je u Širokom Brijegu, vjerojatno u Britvici kod Dragana Solde Bilog”, kazao je domaćin Ivica Ban Džalto.
O deminerskom životu Ban je kazao: „Ne mogu taj život upisati malim riječima. Mi smo demineri posebna sorta ljudi odabranih od Boga. Mnogi govore da su demineri ludi ljudi. Nisu! To su prepošteni ljudi, vrijedni, ozbiljni u radu, veseli u druženju. Ovo je jedno druženje koje pokazuje da smo jedna obitelj.“
Ban je istaknuo kako su sve manja stradavanja deminera zahvaljujući obuci, očišćenim terenima i opremi koju je donirao EUFOR.
„U moje vrijeme je bilo teže, a danas je to nešto lakše. U mojoj karijeri imao sam samo jedno stradavanje kada mi je prijatelj i kum Zdravko Raič ostao bez noge na deminiranju na Buni kod Mostara. Sada sam u mirovini već 14 godina. Moj sin je nastavio raditi moj posao”, naglasio je Ban s ponosom o svom deminerskom nasljedniku.
…
Izvor: ( ramski-vjesnik.ba / Rtvmo.ba )
