Pekarstvo u Livnu se njeguje već stoljećima, s obiteljima poput Bilić, Tadić, Karin, Hozo, Čoban, Brkić, Pivčić… koje su oblikovale kruh “kao dušu”. Kruh je bio za svaki ukus i džep: pogače, okaluke, simite, lepinje, ćahije, kifle, kajzerice… Peklo se u svakom domaćinstvu, a najstariji poznati podatak potječe iz 1604. godine kad je zabilježen pekar u mahali mesdžida Husejna Etmekči-Zade. Generacije pekara su radile u Livnu, poput Stipana Bilića, Šimuna Karin-Guzine, Ante Tadića i mnogih drugih.
Tradicija pekarstva se prenosila s koljena na koljeno, uz priče o vještim majstorima koji su ručno miješili tijesto i stvarali ukusne kruhove. Suvremeni strojevi su olakšali posao, no sjećanja na mirise i okuse rukom rađenog kruha ostaju živa među Livnjacima. Privatne pekare su se postepeno zatvarale, a novi vlasnici su dolazili, poput Morine i Kelića. Iako je tradicija pekarstva evoluirala, uspomene na stare sokake i mirise kruha ostaju duboko ukorijenjene u historiju Livna.
Izvor: ( relax-portal.info / Rtvmo.ba )
