Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije 14. kolovoza 2024. dao je intervju Večernjem listu koji prenosimo u cijelosti.
Upravo u vrijeme dok dogovaramo ovaj razgovor cijeli se svijet trese od reakcija na otvaranje Olimpijskih igara u Parizu i interpretacije slike „Posljednje večere“. Kako ste vi to doživjeli?
Malo je događaja u svijetu za koje je čovjek mogao donekle biti uvjeren da će nositi pozitivnu poruku mira i zajedništva kao što je to s Olimpijskim igrama. Zato je mnoge i iznenadilo, ali i sablaznilo, to da se vrijeđanje kršćanskih svetinja – Isusove Posljednje večere s apostolima – dogodilo na svečanosti otvorenja Olimpijskih igara u Parizu. S pravom su najprije reagirali francuski biskupi, zatim brojni drugi, a nedavno je došla i osuđujuća reakcija Svete Stolice. Iako bi se iz svetogrdnoga incidenta na otvaranju Igara moglo mnogo toga iščitati o onome što se naziva utjecajem „glavne struje“ na suvremenu kulturu, želio bih svratiti pozornost na to kojom se lakoćom ideologije mogu poigravati, to jest manipulirati pojmovima. Naime, ismijavanje Euharistije i ono što su ne samo katolici nego i druge vjerske zajednice prepoznale kao notorno vrijeđanje, organizatori svečanosti otvorenja nazvali su tek „interpretacijom slike“ i „umjetničkim slobodama“. No izvorna Da Vincijeva freska „Posljednje večere“ nije zamišljena kao neka interpretacija zajedništva Isusa s apostolima na Veliki četvrtak nego kao umjetnički prikaz ustanovljenja Mise kojim se ljude trebalo učvrstiti u vjeri. Očitovati mržnju prema kršćanskim vrijednostima, diskriminirati i rugati se katoličkim svetinjama pod plaštem pojma „interpretacije“ i „umjetničkih sloboda“ slično je onima koji sustavno maltretiraju druge i nanose štetu, a kasnije se brane da su se samo šalili i da su zapravo dobri jer, eto, nikoga nisu udarili.
Način na koji se postupilo u Parizu prilično je nemaštovit i nazadan, pogotovo usporedi li ga se s događajem od prije dvije tisuće godina kada je sveti Pavao želio širiti kršćanstvo u kolijevci olimpijskoga duha, u Ateni, među Grcima. Tada mu nije na pamet palo ismijavati antička božanstva. Naprotiv, pohvalio je bogoljubnost Grka i nježno rekao: „Prolazeći i promatrajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem“. U Parizu se dogodilo suprotno toj pavlovskoj suptilnosti i nenametljivosti, što mnogo govori o karakteru ideologije koja stoji iz svega toga.
Zapravo, Katolička Crkva i katolici često su na udaru ismijavanja i poruge čitav niz godina, čak i u našem društvu? I to bez ikakvih posljedica.
Nikoga danas ne bi trebalo iznenaditi vrijeđanje kršćana kada je poznato da je, primjerice prema podatcima zaklade Open Doors s početka ove godine, više od 365 milijuna kršćana diljem svijeta izloženo progonima i diskriminaciji – što kršćane čini najprogonjenijom skupinom u svijetu. Nedavno je objavljeno da je samo u razdoblju od listopada 2022. do rujna 2023. u svijetu ubijeno 4.998 kršćana i uništeno ili zatvoreno 14.766 kršćanskih građevina. No čudi da mržnja prema kršćanima danas, ponegdje čak i na Zapadu, poprima patološke razmjere. Kažete da nema posljedica. Nema ih u smislu da će kršćani kažnjavati svoje progonitelje, no posljedica će sigurno biti. Neupitno je da je kršćanstvo oblikovalo kulturu i da mnogi sadašnji progonitelji mogu slobodno djelovati upravo zahvaljujući kršćanstvu protiv kojega se bore i koje odbacuju. Dopustite mi u tom smislu navesti sljedeću usporedbu. Naravni je proces da u nekom trenutku djeca odlaze od roditelja, ali je naravno i to da se poslije vraćaju u roditeljski dom. No nije naravno da čovjek nastoji uništiti ono iz čega je izrastao, to jest da se Boga i Božje nastoji eliminirati iz svijeta. Narod bi rekao da nije normalno piliti granu na kojoj se sjedi. Jasno je svakom razboritom čovjeku da takvo djelovanje ne može proći bez posljedica.
Od kojih vrijednosti Crkva nikada neće odustati?
Crkva je dobila poslanje od Isusa Krista da naviješta njegovu spasonosnu Riječ svim narodima u različitim vremenima i kulturama. To podrazumijeva da mora biti vjerna evanđeoskim vrednotama, jer bi u suprotnom iznevjerila svoje poslanje. Istaknuo bih stoga dva područja koja su danas osobito aktualna i gdje Crkva ne može odstupiti od vrijednosti koje proizlaze iz evanđeoskog nauka.
Koja su to?
Prvo područje odnosi se na temeljna antropološka polazišta u svjetlu biblijskog izvještaja da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, tj. s razumom i slobodnom voljom, te, kao takav, čovjek ima svoje urođeno i neotuđivo dostojanstvo. Crkva stoga polazi od ontološkog dostojanstva koje pripada ljudskoj osobi samom činjenicom da ju je Bog želio, stvorio i ljubi te se ovo dostojanstvo nikada ne može poništiti i vrijedi u svim okolnostima. Osim toga, dostojanstvo ljudske osobe u potpunosti je otkriveno kad je Otac poslao svoga Sina koji je u potpunosti preuzeo ljudsko postojanje. Isus Krist je potvrdio da svakome čovjeku pripada neprocjenjivo dostojanstvo i da to dostojanstvo nikada ne može biti izgubljeno. U Kristovu otajstvu utjelovljenja potvrđeno je dostojanstvo tijela i duše kao konstitutivnih odrednica ljudske osobe. Papa Benedikt XVI. stoga je istaknuo da je dostojanstvo osobe temeljno načelo koje je vjera u uskrslog Isusa Krista oduvijek branila. Vrijedno je ovdje spomenuti i Deklaraciju Dignitas infinita o ljudskom dostojanstvu koju je ove godine objavio Dikasterij za nauk vjere (8. travnja). Dokument ističe kako je papa Franjo u enciklici Fratelli tutti s posebnom ustrajnošću želio istaknuti da čovjekovo dostojanstvo „nadilazi sve okolnosti“ i poziva da ga se brani „u svakom kulturološkom kontekstu, u svakom trenutku čovjekova postojanja, neovisno o bilo kakvim fizičkim, psihičkim, društvenim ili čak moralnim nedostatcima. U tom pogledu Deklaracija nastoji pokazati da smo suočeni s univerzalnom istinom, koju smo svi pozvani prepoznati kao temeljni uvjet da naša društva budu istinski pravedna, miroljubiva, zdrava i u konačnici, autentično ljudska. Poslanje je Crkve da u svjetlu razuma koji je prosvjetljen vjerom otkriva i naviješta…
Jesu. Prema podacima zaklade Open Doors, više od 365 miliona kršćana širom sveta suočeno je sa progonima i diskriminacijom zbog svoje vere, čineći ih tako najprogonjenijom verskom grupom. U periodu od oktobra 2022. do septembra 2023. godine, prema istim podacima, širom sveta je ubijeno 4.998 kršćana, a uništeno ili zatvoreno 14.766 hrišćanskih crkava. Ovi podaci pokazuju ozbiljnost situacije s kojom se suočava kršćanska zajednica širom sveta.
Da li novo izvješće Open Doors o religijskom progonu pruža pouzdan uvid u stvarnu situaciju?
Da, izvještaj zaklade Open Doors je priznat kao pouzdan izvor informacija o progonima i diskriminaciji kršćana i drugih religijskih manjina širom svijeta. Njihova istraživanja obuhvataju različite oblike progonstva, uključujući fizičko nasilje, zatvaranje verskih objekata i ograničavanje prava na slobodno ispovijedanje vere. Ova izvješća pružaju važan uvid u stvarnost s kojom se suočava kršćanska zajednica i podstiču međunarodnu zajednicu na reakciju i zaštitu verskih sloboda.
Izvor: ( tomislavcity.com / Rtvmo.ba )
