O ovome se dosta piše zadnjih dana pa je valjda u redu da i ja nešto kažem. Jutarnji je ovu priču čak stavio na naslovnicu tiskanog izdanja sa mojom slikom, išli su razgovarat po birtijama u selu a da mene nitko ništa nije pitao. Top novinarstvo.

U Livno sam uvijek volio ići. Iz Livna se ljudi već dugo iseljavaju ali u posljednjih 15-20 godina, grad doslovno izumire. Van sezone, kad se gastarbajteri vrate u Njemačku, grad je gotovo pa pust. Meni je uvijek bilo žao vidjeti da taj prekrasan grad u potpunosti odumre pa sam htio dati svoj doprinos, u skladu sa svojim mogućnostima, u pokušaju da se nešto pokrene. 2018. godine osnovao sam poslovni inkubator Linnovate – neprofitnu udrugu koja pomaže poduzetnicima početnicima da izgrade svoje firme. U početku sam mislio pomagati u osnivanju tehnološki-orijentiranih firmi ali je brzo postalo jasno da to nije realno za Livno. Onda smo pomagali svima – od ljudi koji su pokretali poljoprivrednu proizvodnju, proizvodnju džemova, stolarske obrte, vrtiće… S tim smo pomogli stvoriti 50-ak radnih mjesta. Osnivačima smo dijelili grantove i beskamatne pozajmice bez kolaterala/garancije (i bez uzimanja udjela) za dobre projekte. Sve se financiralo iz mog privatnog džepa. Dakle cista filantropija, jer povrata nema.

Onda sam upoznao Marina – čovjek koji je gurao i bez mene, radio na izrazito visokom nivou i imao sve ono što pravi poduzetnik treba. Kada sam počeo pričati sa Marinom o investiciji u njegov projekt je jedan vrlo poznati i svjetski uspješan Livnjak također bio zainteresiran za investiranje. Pitao me za povrat investicije – kada će se to isplatit. Ja sam mu rekao: “ako razmišljaš o povratu, ovo nije investicija za tebe. Ja računam da niti jedan Euro koji uložim u Livno neću nikad više vidjeti. Ovo radimo da se dolje nešto pokrene.” On nije mogao ići u investiciju koja ima malu šansu povrata kapitala, no ja sam htio pokušati, pa makar propalo – probao sam napraviti nešto dobro za svoj kraj. Da ne budem ljut sam na sebe kada jednom budem star da nisam pokusao dok se jos moglo, dok grad nije potpuno izumro. Ukupno sam uložio blizu 2M Eura u Marinovu firmu Continental Adventure. Marin me pitao da li želim 70-80% firme za taj novac, s obzirom da ničeg još nije bilo i sav kapital dolazi od mene. Ja sam “uzeo” samo 40%, jer želim da je firma njegova, jer relaitvno je lako dati novac, a za svaki dan se borit treba puno energije. Cilj je bio – napraviti nešto lijepo u Livnu što i mnogi drugi mogu kopirati i što može stvoriti što više radnih mjesta i vrijednosti za kraj. Za sad je stvorilo 12 radnih mjesta a plan je bio 70 u roku od par godina. Do nedavno…

Livno i Livanjsko polje su prekrasni komadi prirode. Osim što je lijepo je i ogromno. Može se doslovno voziti satima sa off-road vozilima i biti van civilizacije. Nikad mi nije palo na pamet da će jedan mali komadić tog prostranstva postati problem. Pogotovo jer je projekt savršeno uklopljen u prirodu, iznad naseljenih područja. U Continental Adventure dolazi se makadamom, a objekte se iz sela niti ne može vidjeti.

Meni je potpuno OK da su ljudi protiv nečega i iznesu argumente zašto je tome tako. Ja sam mislio da radimo dobru stvar za zajednicu, da sam iz svog džepa izdvojio da bi se nešto dobro napravilo. I onda krenem čitati uvrede protiv sebe, da ja to radim da se obogatim i takve stvari. Radi konteksta: izgradio sam firmu koja vrijedi preko 2 milijarde Eura – investicija u CA je 0,1% toga. U osobnom vlasništvu posjedujem 5 automobila od kojih svaki vrijedi više od cijele investicije u Continental Adventure. Zar stvarno mislite da je meni potrebno da zaradim na šumi u Livnu? Nemam pametnijeg načina investicije?

Ljudi su skloni krojiti neke zavjere kojih nema. Da, kupili smo zemljište za 1 Marku po m2 – na javnom natječaju od Grada, isto za koliko su i deseci drugih u to vrijeme kupovali. Ne razumijem šta smo trebali – tražiti grad da nama, iznimno, prodaje zemlju za 5x veću cijenu od trzisne? Btw. Zemljište je bilo već građevinsko prije nego smo ga kupili, a ne, kako se lažno pisalo, da smo ga mi pretvorili. Ono sta smo morali je ocistit od smeca koje su seljani tamo desetljecima istovarali, na toj svojoj svetoj zemlji.

Ljudi kreću od sebe i valjda znaju da oni sami nebi napravili ništa nesebično. Da ONI nebi radili nešto dobro bez svoje koristi. I zato vjeruju da niti drugi ne čine takve stvari. Na žalost, ima nas tako naivnih, glupih…

Ali evo, shvatio sam – tko sam ja da pomažem? Tko sam ja da spriječavam izumiranje svog rodnog kraja? Iako sam imao namjeru još jako puno toga raditi u Livnu (tek mi je 36 godina, i tek sam prodao 1% svoje firme [koju krvavo gradim zadnjih 15 godina] za svoj “privatni džep” sa čim sve ovo financiram), ali mi je ovo bila dobra lekcija. Više NIŠTA neću raditi a da nije nešto što radim radi sebe. Hvala za tu lekciju.

P.S. Što se tiče astronomske zarade koju ću imati u ovom projektu – evo ponude. Neka seljani skupe novce i za točno jednak iznos koji sam do sada uložio u projekt im prodam svoj udio. Bez kamate, bez marže – 1:1 moja investicija. Pa oni mogu zaraditi te astronomske iznose umjesto mene, napisao je Mate Rimac na facebooku.