Među hrvatskim etnografima i etnolozima ističe se ime isusovca Tome Markovića, rođenog u Livnu 26. veljače 1894. Gimnaziju je pohađao u Travniku, a studij filozofije i teologije u Innsbrucku odnosno Enghienu (Belgija), gdje je diplomirao. Jednu je godinu proveo u Ljubljani, a od 1923. do 1926. studirao je etnologiju i romanistiku u Zagrebu. Zaređen je 1925. Od 1932. djelovao je u Travniku kao profesor na tamošnjoj gimnaziji, pa u Sarajevu, gdje je bio kustos u Zemaljskom muzeju. U to se vrijeme bavio proučavanjem običaja bosansko-hercegovačkih Hrvata i predavao crkvenu umjetnost na Vrhbosanskoj bogosloviji. Njegov rad »Božićni običaji Hrvata u Bosni i Hercegovini« objavljen je u »Etnografskim istraživanjima i građi« 1940. Osnovao je »Misijsku zbirku« u isusovačkoj rezidenciji u Zagrebu 1930. i pomagao je našim iseljenicima u Caracasu.
Marković je bio revan istraživač narodnih običaja Hrvata i Indijanaca, a također je bio vrstan fotograf. Napisao je mnoga djela te je razvio znanstveni i kulturni rad u Venezueli. Predavao je na Katoličkom sveučilištu »Andrés Bello« i osnovao Instituto Etnologico Venezolano. Bio je vedar i sklon šali, a umro je 6. veljače 1970. u Los Tequesu.
Nadamo se da će njegov život i rad biti detaljno istraženi i objavljeni.
Izvor: ( relax-portal.info / Rtvmo.ba )
