Od prapovijesnih naselja i rimskih građevina do starokršćanske crkve s krstionicom, arheološki lokalitet Gradac u Ljubuncima jedno je od najvrjednijih svjedočanstava bogate prošlosti Rame.
Istraživanja koja su ondje započela 2017. godine otvorila su niz novih pitanja o životu na ovom prostoru. Naime, povijest nije počela generacijama koje pamtimo ili dokumentima, dio nje je ostao skriven pod zemljom, čekajući upravo arheološka istraživanja koja su nam danas otkrila tragove nekadašnjeg života, običaja, vjerovanja i civilizacija koje su obilježile ovaj prostor mnogo prije nas.
Foto: Željeznodobna peć
Jedno od mjesta koje danas pruža posebno zanimljiv uvid u takvu prošlost jest upravo Gradac u Ljubuncima. Sustavna arheološka istraživanja na ovom lokalitetu započela su 2017. godine pod vodstvom arheologinje prof. dr. Snježane Vasilj.
Iznimno slojevito nalazište
Dosadašnji rezultati pokazali su kako je riječ o iznimno slojevitom nalazištu na kojemu su evidentirani tragovi života od prije više od tri tisuće godina, preko rimskog razdoblja, sve do početka srednjeg vijeka.
Među značajnijim otkrićima izdvajaju se rimska cisterna, ostaci starokršćanske crkve s krstionicom iz 5. ili 6. stoljeća, različiti arhitektonski ostaci, keramički nalazi te reljef rimskog boga Merkura. Sve to Gradac čini važnim mjestom za proučavanje povijesnih i vjerskih prilika na području Rame, ali i šireg prostora Hercegovine.
Foto: Rimska cisterna
Posebnu vrijednost lokalitetu daje činjenica da se na relativno malom prostoru susreću tragovi različitih povijesnih razdoblja. Oni ne govore samo o građevinama koje su nekoć postojale, nego i o ljudima koji su ovdje živjeli, njihovim gospodarskim aktivnostima, vjerovanjima i načinu organizacije života.
Važno je naglasiti da arheološka istraživanja ne završavaju samim otkrivanjem nekog objekta ili predmeta. Nakon iskapanja slijede dokumentiranje, stručna analiza, konzervacija i zaštita, bez kojih bi mnogi vrijedni nalazi bili izloženi propadanju. Upravo je zaštita otkrivenih objekata na Gradcu bila jedan od važnih koraka u očuvanju ovog lokaliteta.
Foto: Starokršćanska crkva s krstionicom
Nisu važna samo pojedinačna otkrića
Vrijednost samih istraživanja na Gradcu nije u pojedinačnim rezultatima, nego u tome što su postupno mijenjala sliku o povijesnom razvoju Rame. Nalazište pokazuje kako je ovaj prostor bio uključen u šire povijesne i kulturne procese, a njegovi slojevi otvaraju mogućnost daljnjih istraživanja.
Arheologinja Snježana Vasilj, koja vodi istraživanja na Gradcu, od početka je isticala važnost sustavnog pristupa, zaštite i očuvanja lokaliteta.
Osim starokršćanske crkve i rimske cisterne, istraživanjima su otkriveni i drugi objekti, među kojima su ostaci peći i tragovi mogućih obrtničkih aktivnosti. To pokazuje da Gradac nije bio samo mjesto vjerskog života nego prostor na kojemu su se odvijale i druge aktivnosti.
Foto: Snježana Vasilj
Novi gospodarski kompleks
Svaka nova arheološka kampanja na Gradcu sa sobom nosi nešto novo, neku novu senzaciju, a Vasilj je na samom početku prepoznala da se ponovno radi o nečemu važnomu, preradi željezne rude.
“Već do sada smo izdvojili čitav jedan kompleks koji zovemo gospodarski kompleks. Prvo što smo našli, bila je željeznodobna peć koja je u funkciji bila tijekom željeznog doba, jer po konstrukciji peći, i svim elementima, ona je dio prapovijesti. Vjerojatno, peć je mogla biti u funkciji i do vremena antike, jer u to vrijeme, za sada pretpostavljamo, nije mogla zadovoljiti sve potrebe koje je ovo naselje imalo i dolazi do izgradnje dvije nove peći”, pojašnjava Vasilj o najnovijem pronalasku te dodaje kako su dodatne dvije peći po arhitekturi znatno složenije, kompaktnije i po tome što su na tom mjestu pronađene enormne količine željezne troske.
“Cijeli kompleks štitio je, možemo reći bedem, širine od 70 do 90 centimetara, i niz prostorija koje su kao skladišta, ili u neke druge svrhe, bile skoncentrirane upravo na tom prostoru, u tom jedinstvenom kompleksu”, dodala je Vasilj za Ramski Vjesnik.
Gradac je karakterističan po niskom kulturnom sloju, stoga se ne može točno utvrditi što su to sve proizvodili ljudi koji su na ovom mjestu boravili.
“Jer na prapovjesnu gradinu naselila se populacija tijekom kasne antike koja se izravno ukopala u prapovjesne slojeve. Moramo imati na umu i protok vremena. Znači, od ove željeznodobne peći proteklo jako puno vremena, od kasne antike, na koju nam ukazuju ostaci crkve i krstionice, koja je po svojim karakteristikama iz šestog stoljeća, prošlo je 1500 godina. Zna se da je stanovništvo odvozilo kamen, ali željezna troska i peć ovakva kakva je govore nam o toj funkciji koja je bila značajna za cijelo naselje”, pojašnjava Vasilj.
Pred Gradcem su nova istraživanja i znanstvena obrada, a za ovako kompleksno nalazište, put od iskapanja do znanstvene valorizacije je iznimno dug. Vasilj pak najavljuje prve znanstvene radove.
“Sad već možemo polako govoriti o znanstvenim radovima, iako je jako komplicirano na osnovu svega ovoga iznositi znanstvene zaključke ako nemate izravne elemente koji bi to potvrdili. To je jako teško. Znanost i znanstvena literatura traži odgovore koje morate priložiti. Ne možete reći: “Mi pretpostavljamo da je to iz tog iz tog vremena.”
Vasilj je istaknula i važnost podrške Općine Prozor-Rama.
“Mozaik na Gradcu se postupno popunjavao kroz sve ovo vrijeme, a to ne bi bilo moguće da nije bilo suradnje s Općinom koja je, što je zaista rijedak slučaj, ne samo odobrila i financirala arheološka istraživanja, nego je učinila ovaj arheološki lokalitet posebnim jer je sve što je od arhitekture pronađeno, konzervirano i restaurirano”, kazala je Vasilj.
Vasilj je istaknula kako se nada restauraciji peći.
“Vjerujem da ćemo peć restaurirati i obnoviti, da oni posjetitelji koji dođu na Gradac i koji vide takve fantastične stvari, vide jedan takav objekt koji je gospodarski značio za sve ovo. O gospodarstvu dosta govori cisterna, jer je ogromna količina vode bila u njoj, a ona je bila tolika jer je trebala opslužiti sigurno veliki broj stanovnika”, pojasnila je Vasilj za Ramski Vjesnik.
“Treba sve to odraditi, zašto je ostaviti ovako? Vidjet ćemo unutra što je bilo, jedan dio ćemo ‘žrtovati’, a onda ćemo po onome kako je to izgledalo, peć i obnoviti”, dodala je Vasilj.
Foto: Željeznodobna peć
Vasilj ističe da ukoliko držimo do jedne suvremene države koja mnogo nudi, moramo pokazati što je prije bilo.
“Gradac mora imati dobrog domaćina, to znači prirediti sve i sve nas naučiti da je bilo nešto prije. To je ono što je u našim genima, što moramo znati, gdje smo pripadali i gdje se vidimo u budućnosti. Nema budućnosti bez poznavanja naše prošlosti i meni je drago da ovo istraživanje traje u kontinuitetu, da se njeguje. Ima se što pokazati, a u budućnosti sigurno još i više. Gradac je lokalitet za koji se ne može reći da je gotov, jer svaki put vidimo još neke stvari, ali nisu došle na red. Treba i mlađe naučiti raditi i da cijene ovo što se uradilo do sada”, zaključila je Vasilj za Ramski Vjesnik.
Posebno je istaknuta kompleksnost Gradca, ali je u tome i njegovo bogatstvo, ima arhitekturu, ima graditeljstvo, ima gospodarstvo i religiju.
Važan dio cijele priče jest i odnos lokalne zajednice prema arheološkoj baštini
Istraživanja na Gradcu financira Općina Prozor-Rama, koja je sudjelovala i u aktivnostima konzervacije pronađenih objekata. U listopadu 2025. godine postavljena je i arheološka izložba u općini, pod nazivom „Nova arheološka istraživanja u Rami“, na kojoj su predstavljeni nalazi s Gradca, ali i drugih lokaliteta.
Načelnik općine Prozor-Rama dr. Jozo Ivančević u više je navrata govorio o važnosti ulaganja u istraživanje i očuvanje kulturno-povijesne baštine. Upravo je kontinuitet financijske i institucionalne potpore jedan od preduvjeta da se istraživanja nastave, a otkriveni objekti sačuvaju za buduće generacije.
Foto: Jozo Ivančević
Načelnik općine Prozor-Rama tijekom današnjeg posjeta je istaknuo kako će Općina nastaviti ulaganja u ovo arheološko nalazište u Ljubuncima.
“Projekte iskapanja podržavamo u kontinuitetu još od 2017. godine i tako ćemo nastaviti i ubuduće. Vjerujemo da Gradac ima iznimnu vrijednost, ne samo za nas kao lokalnu zajednicu nego i mnogo šire. Financijski ćemo pomagati u skladu sa svojim mogućnostima, a namjeravamo aplicirati i na brojne druge projekte jer smatramo da je Gradac vrijedna baština svih nas”, poručio je Ivančević te posebno istaknuo buduću potporu objavljivanju znanstvenih i drugih publikacija.
U priči o arheološkoj baštini Rame svoje mjesto ima i njezino predstavljanje izvan lokalnih okvira.
Vrijednost ovakvih nalazišta nadilazi granice jedne općine jer su ona dio šire europske povijesne i kulturne baštine. Zbog toga je važno povezivanje s kulturnim i znanstvenim institucijama, međunarodna suradnja te predstavljanje rezultata istraživanja zainteresiranoj javnosti.
Baština koja čeka da bude ispričana
Gradac je danas mnogo više od arheološkog nalazišta. On je podsjetnik da prostor Rame ima dugu i slojevitu povijest koja još uvijek nije do kraja istražena ni predstavljena javnosti. Svaki novi nalaz može ponuditi dio odgovora, ali i otvoriti nova pitanja o ljudima koji su ovdje živjeli prije nekoliko tisuća godina.
Upravo zato važno je nastaviti istraživanja, osigurati zaštitu otkrivenih objekata i pronaći načine da se ova baština približi stanovnicima Rame, ali i posjetiteljima koji žele upoznati njezinu prošlost.
Jer arheološka vrijednost nekog prostora ne mjeri se samo starošću pronađenih predmeta i građevina, nego i pričama koje oni mogu ispričati. Gradac je jednu takvu priču već počeo otkrivati. Koliko ih još čuva pod zemljom, pokazat će buduća istraživanja.
Od iskapanja u Rami do Rima i natrag
Među ljudima koji su imali priliku izravno sudjelovati u istraživanjima na Gradcu je i povjesničar Antun Kovčalija. Iskustvo terenskog rada i susret s arheološkom baštinom vlastitoga kraja bili su dio njegova profesionalnog puta koji ga je poslije odveo i do Rima, gdje se stručno usavršavao na Papinskom institutu za kršćansku arheologiju.
Kovčalija je danas student poslijediplomskog doktorskog studija u Rimu na spomenutom institutu, a na Gradac se vratio s brojnim novim saznanjima.
Izvanredni arheološki fenomeni
“Svoj sam arheološki put započeo upravo na nalazištu Gradac, što me u konačnici dovelo na poslijediplomski specijalistički te sada i doktorski, studij u Rimu. Formacija koju sam stekao u Rimu na Papinskom institutu za kršćansku arheologiju te terensko iskustvo na nizu lokaliteta, često radeći u međunarodnom ambijentu, mi omogućuje dublje uvide u lokalitete, osobito one vezane za fenomen kršćanstva u kasnoj antici. Tako danas lokalitet Gradac gledam s potpuno drugim očima i uvidima koje ranije nisam imao. Kršćanska arheologija kao disciplina specifično proučava svu baštinu vezanu za kasnoantički period, a osobito materijalnu baštinu koja je izravno vezana za starokršćanske crkve, krstionice i sl. Može se reći da je Gradac jedan izniman primjer takvog nalazišta gdje se starokršćanska baština isprepliće s nizom drugih arheoloških fenomena koji su na našem prostoru, ali i općenito, ne samo zanimljivi nego i izvanredni. Raduje me što se istraživanja nastavljaju, a vjerujem da ću u skorijoj budućnosti imati priliku doprinijeti svojim znanjem i vještinama u znanstvenoj i drugoj valorizaciji ovog nalazišta te drugih lokaliteta u Rami te Bosni i Hercegovini”, kazao je Kovčalija za Ramski Vjesnik.
Mladen Topić/Ramski Vjesnik
Foto: Antun Kovčalija
