Jednom prilikom u društvu, sjedeći na kavi i bezbrojnim rakijama u omiljenom kafiću s prijateljima, uživao sam u nedjeljnom danu i palamudio o raznim glupostima kakve već polupijane glave znaju pametovati.
I tako sam nakon raznih glupih tema odlučio krenuti kući na ručak te izvadio novčanik da platim račun i shvatio da nemam dovoljno gotovine.
I tada se dogodilo…
Jedan iz društva, već dobrano pijan, je pitao je – a zašto ti ne plaćaš karticom?
U tom trenutku konobaru ispade čaša i razbi se u 100 komada i cijela birtija utihnu.
Sabrao sam se prije svih ostalih i pokazao rukama da se smirimo pa je glazba opet počela tiho da svira, a svi gosti su se vratili pogledom za svoj stol, ali ušima za naš stol.
Počeo je on razglabati da plaćanje karticom ne iziskuje puno vremena i da je jednostavnije živjeti s internet bankarstvom.
Reče on: Evo na primjer dođeš u trgovinu, uzmeš sve što ti treba jednostavno izvadiš karticu, skeniraš je na uređaj i ako imaš novca na računu plaćanje je gotovo za jednu sekundu.
Dobro, rekao sam ja, a kako misliš da ostaviš kusur za bakšiš radnici koja radi na blagajni i tako njoj zahvališ na dobro obavljenom poslu.
Svima u birtiji se razvuče osmijeh na licu u znak odobravanja moje izjave i već je atmosfera postala manje napeta.
Nije bilo svejedno mom sugovorniku što mu argument nije naišao na odobravanje okoline pa je izgubivši u nadmetanju argumentima očajno izrekao:
-Pa ti kakav si, reče on zajedljivo, ti u Hrvatsku ne bi išao s eurima nego bi nosio bosanske marke.
Međutim, samo je naišao na sarkastične poglede kao znak da je ta izjava zamka u koju je sam upao.
I svi su naravno znali moj sljedeći odgovor.
-Hm, reče on, pa naravno pokušao bih se izvući da ne platim kaznu, a ako dođe do toga platio bih to s bankovnom karticom.
jer ne nosim gotovinu sa sobom.
Tada cijela kavana samo se tiho nasmija jer su znali što slijedi.
Pa ti stvarno nemaš ništa u glavi, odgovorim mu ja
Međutim moj sugovornik se nije dao smesti pa je počeo govoriti da kartica ne zauzima puno mjesta u novčaniku i da je puno lakše nositi novčanik s karticom nego da u njemu ima hrpa gotovine koja zauzima puno prostora.
Upitah ga ja:
-I kako bi se ti reci mi udvarao djevojkama koje su ti zapele za oko.
On se zamisli i reče: -Pa ja se obično udvaram tako da se prvo upoznam s njom i predstavim se kao vrlo uspješan u poslu koji radim, ispričam joj kako imam svoj stan i kako sam vrlo kvalitetan udvarač i tako je osvojim za jednu večer.
Kad je završio čitava birtija je prasnula u smijeh koji je trajao prilično vremena.
Kad su se svi smirili ja sam sa osmijehom na licu rekao:
A ti ne možeš izvaditi karticu i mahati s njom da bi dokazao da si bogat, jer može ona posumnjati da na kartici nema ništa, a ovako kad joj pokažeš gotovinu ona neće posumnjati.
Počeo je on razglabati o ljubavi i takvim glupostima koji postoje samo u nečijoj mašti ili na filmovima i da nije sve u novcu i i da nisu sve žene takve.
Šta se dalje događalo nemam pojma, samo znam da je sljedeći put kad smo polupijano razgovarali o nekim glupostima on sa sobom nosio gotovinu i ponosno ozračivao novac pokazujući da je odustao od tih novotarija koje dugoročno gledano kompliciraju ovaj naš jednostavni život i da je sad na pravom putu.
Objava DINKO GRGIĆ – Internet bankarstvo pojavila se prvi puta na Relax Portal.
