Gledanje u budućnost trokutaste države sa optimizmom je gotovo ludilo, koje se ne viđa često ni na širem evropskom prostoru.
Nigdje ne postoji toliko mržnje, zavisti i netrpeljivosti kao ovdje.
Dok zajedno toneo u blato, slijepo vjerujući svojim liderima, istovremeno se borimo jedni protiv drugih putem društvenih mreža.
Nema teme koja neće izazvati nacionalističke komentare već kod trećeg komentara. Dovoljno je spomenuti bosanski maslačak ili hrvatsku bokvicu i već imamo sukob.
Internet ratnici postaju sve brutalniji, bez straha od posljedica, skakućući s teme na temu samo da uvrijede, omalovaže i okale suprotnu stranu.
Najnoviji uzrok za uzbuđenje je nova pjesma Marka Perkovića Thompsona.
Pjesma je razumljiva onima koji su se suočavali sa strahotama devedesetih godina. Razumljiva je.
Neki se nisu vratili, neki su ostali invalidi, a mnogi su shvatili nepravdu koja traje do danas. Pjesma ‘Ako ne znaš što je bilo’ savršeno opisuje više od trideset godina naših života.
A onda otvorite nekoliko portala i shvatite o čemu ljudi vode rasprave. A sve zbog spominjanja Gospe i Mostara. Toliko daleko smo došli da su Thompson i njegova pjesma označeni kao agresorski napad na, vjerovatno, urednu i stabilnu BiH.
Autore mnogobrojnih komentara ili je zaboravila istoriju ili su neuspješni stvaraoci nove bosanske prošlosti.
Jer da su realni, Thompson bi im bio samo muzičar iz susjedne države. Da su realni, sjetili bi se ‘Lipanjskih zora’, a sve ostalo što se desilo kasnije, bilo je dio ratnih aktivnosti suprotstavljenih strana.
Da, bilo je zločina, ali na obje strane, sviđalo se to nekome ili ne. Tolika mržnja prema svemu što je hrvatsko i prema svemu što je bošnjačko je zastrašujuća.
Ipak, mislim da Bošnjaci malo više mrze. Spremni su osporiti pravo hrvatskom identitetu u BiH, osporiti zastavu…
Prisvajanje Bosne postaje nepodnošljivo i iritira ostale. I Hrvati uzvraćaju optužbama za ljiljane i za sve što im je navodno otuđeno.
U svakom slučaju, virtuelno klanje neće donijeti ništa dobro.
Odgajamo generacije koje će nastaviti sa prepirkama, molitvama i pjesmom ‘Sprem te se’…
Na izborima ćemo i dalje podržati svoje, čak i ako su korumpirani, slati djecu u inostranstvo i preživljavati u ovom kolektivnom haosu nazvanom – Bosna.
To što će naši unuci pjevati Thompsona na njemačkom je manji problem. Bitno je da nema više pucnjave.
M. Konta
Izvor: ( relax-portal.info / Rtvmo.ba )
