Svetozar Ćorović ostavio je veliki trag u bosanskohercegovačkoj i srpskoj književnosti.
Svetozar Ćorović rođen je 29. maja 1875. godine u Mostaru. Potiče iz trgovačke mostarske porodice. U svom rodnom gradu završio je osnovnu školu i trgovačku školu.
Njegova žena je bila sestra od poznatog mostarskog pjesnika Alekse Šantića. Zvala se Radojka Šantić. Također njegov brat je bio poznati historičar Vladimir Ćorović.
Intezivan književni rad počinje 1887. godine objavom svojih djela u brojnim časopisima i listovima.
Biografija
Njegova djela su karakteristična zbog priča o običnim ljudima i njihovom životu. U pričama je predstavljao njihove strahove, želje, nade, ljubav ali i tugu.
Svetozar Ćorović je kroz svoja djela predstavljao situacije i emocije u kojima se svako može pronaći.
Još jedna od karakteristika Ćorovićevog pisanja bila je da nije pisao po postavljenim normama. Volio je da piše kako on želi.
Upravo zbog specifičnog stila pisanja postao je jedan od najvećih književnika u regionu.
Proveo je skoro cijeli životni vijek u Mostaru. Zbog toga većina njegovih djela bazirana su na tadašnje društvo i situacije u Mostaru.
Neka od djela su objavljena u poznatim časopisima kao što su ” Zora ” ,”Golub” , ” Bosanska vila ” , ”Otadžbina ” , ” Neven ” i mnogi drugi.
Također, bio je aktivan član u mostarskom društvu ” Gusle ”
Važno je napomenuti da su njegovi savremenici Aleksa Šantić i Jovan Dučić koji su ujedno najistaknutiji mostarski književnici tog vremena.
1908. godine pobjegao je u Italiju zbog tadašnje Aneksijske krize. Kasnije dvije godine nakon, 1910. izabran je za poslanika u Bosanskom saboru.
Početkom Prvog svjetskog rata 1914. godine odveden je u taoce, mobiliziran i poslan da se pridruži vojsci u Mađarsku. Ali 1917. godine vratio se u Mostar.
Objavio je destak pripovjedaka, isto toliko romana i drama.
Posebno izdvajamo romane ”Majčina sultanija” (1906) ; ”Stojan Mutikaša” (1907) i ”Jarani” (1911)
Ostala poznata djela su : ” Ženidba Pere Karantana ” (1905),” U stanicama ” (1908), ” U mraku ”(1909), ”Zulumćar ” (1913), ” Kao vihor ” (1918), ” Među svojima ” (1921), pripovijetke (” Bogojavljenska noć”, ” Prijatelji ”, ” Pod pećinama ”, ” Na vodi ”, ”Na Vaskrs”)
Poznata pozorišna djela : 2 šaljive igre ” Poremećen plan ” i ” Izdaje stan pod kiriju ”(1899) te aktovke ” On ”,” Adembeg ”, ” Ptice u kavezu ”, ” Povratak ”
Umro je 17. aprila 1919. godine u Mostaru.
Siroče na majčinom grobu
Svetozar Ćorović je 1891. godine napisao pjesmu ”Siroče na majčinom grobu”
Nakon što je vidio sliku srpskog slikara Uroša Predića potaklo ga je da napiše istoimenu pjesmu.
Slika malenog dječaka kako leži na majčinom grobu inspirisala je Ćorovića da napiše pjesmu s istom tematikom. Bilo ko da vidi sliku ili pročita pjesmu ne ostaje ravnodušan.
Pjesma ” Siroče na majčinom grobu ” objavljena je 1892. godine. u listu ” Golub ‘‘
'' Siroče na majčinom grobu '' Evo mene majko mila Došao sam opet tebi Budi dobra-smiluj mi se Dijete svoje primi sebi O! tu bi mi tako milo- Tu bi mi tako slatko bilo. Odbija me evo svako, Tvrdoga su srca ljudi. No slušaj molbe moje, Njihove su prazne grudi. Ta ko sad još da haje Za tužne mi uzdisaje… Zima steže-snijeg vije Meni mjesta niđe nije, Potucam se, majko draga, Od nemila, do nedraga. Ovdje bi mi samo milo Ovdje bi mi slatko bilo. Tako plače sirotanče Al` pomoći otud nije. Vjetar duva bjesno, silno Zima steže – snijeg vije I umorno klonu tada Duboki ga san savlada Dubok sanak zaspa tudi Da se više ne probudi.
