Čudo! To je jedina primjerena riječ kojom u noći velikoga slavlja u Dohi možemo oslikati osvajanje brončane medalje na Svjetskom prvenstvu. Čudo u izvedbi briljantnih hrvatskih nogometaša i njihovoga izbornika, livanjskog čudotvorca Zlatka Dalića. Najveće nogometno čudo u povijesti Svjetskih prvenstava zbilo se 16. srpnja 1950. godine, kada je reprezentacija malenoga Urugvaja pred čak 173.850 gledatelja na Maracani u Rio de Janeiru šokirala Brazil s 2:1 i odnijela svjetski naslov u Montevideo.
Samo jedan klupski trofej Usudimo se reći da ovo što s Dalićem postiže Hrvatska od 2018. godine spada u čuda ravna onome urugvajskome prije 72 godine. Naše srebro i naša bronca, osvojeni na dva uzastopna Svjetska prvenstva, doista imaju vrijednost svjetske titule. Jer, po rezultatima na dva posljednja SP-a, na kojima je naša selekcija uz Francusku jedina odigrala svih 14 utakmica, ispada da jedna mala Hrvatska doslovno vlada svjetskim nogometom! Ona je u Rusiji prije četiri godine iza sebe ostavila Englesku, Njemačku, Brazil, Argentinu, Španjolsku…, a u sada u Kataru ponovno sve te iste velesile, izuzev Argentine.
Sve ti uspjesi nose potpis Zlatka Dalića, jednoga od najvećih svjetskih nogometnih izbornika, trenera sa samo jednim trofejem u europskom klupskom nogometu, albanskim Superkupom, usto i nekada sasvim prosječnoga nogometaša koji nikada nije nastupio za reprezentaciju. Kada je u listopadu 2017. godine postavljen za nacionalnoga trenera, Dalić je u tom trenutku bio drugo najslabije izborničko ime u povijesti reprezentacije. Samo je Ante Čačić do tada imao niži trenerski rejting od Dalića. Podsjećamo, Hrvatsku su prije Dalića vodili Dražan Jerković, Špaco Poklepović, Vlatko Marković, Ćiro Blažević, Mirko Jozić, Otto Barić, Cico Kranjčar, Slaven Bilić, Igor Štimac, Niko Kovač – sve sami proslavljeni trenerski gurui, bivši kapetani reprezentacije ili sjajni reprezentativci.
I kad se podvuče crta pod sve njih, jedan skromni, šutljivi, ponizni i očito božanski nadareni Livnjak sve ih je nadmašio! Preuzeo je Hrvatsku praktički preko noći, na 18. mjestu svjetskoga poretka, s vrlo upitnim izgledima za plasman na SP u Rusiju, i u samo dva dana potpuno promijenio krvnu sliku momčadi. Obeshrabrenu, demoraliziranu grupu igrača ekspresno je pretvorio u čopor vukova. Prva je to osjetila Ukrajina u Kijevu, potom Grčka u Zagrebu, a onda je krenula nezaustavljiva serija, čiji je krešendo bio finale Svjetskog prvenstva u Rusiji. U sportu je kažu najteže ponavljati uspjehe, potvrđivati se, držati istu tenziju kroz dulje vremensko razdoblje i kontinuirano činiti svoje igrače gladnima.
Zlatko Dalić senzacionalno je uspio i u toj misiji, ne napravivši niti jedan krivi korak u pet godina mandata. Neki od njih, poput Luke, Lovrena, Vide, Perišića, Kovačića, Kramarića i Brozovića, osjetili su slast svjetskoga srebra, do njega su prošli nezapamćeno trnovit i mukotrpan put, a s Dalićem i četiri godine kasnije s istom strašću, zanosom, elanom i mahnitom željom slijede svoga vođu. Da, Dalić je njima šef samo na papiru, ali zapravo prezentira sve odlike pravoga, istinskoga vođe.
Šefovi su zaslijepljeni svojom pozicijom u hijerahiji, a vođe imaju moć da vide. Vođa uvijek pita, a šef samo naređuje. Šef upire prstom, a vođa prijateljski svakome pruža ruku. Vođe traže ono što je dobro u ljudima i nadograđuju ih. Vođe inspiriraju, a šefovi manipuliraju. Vođe su strastveni i znaju da je zajednica na prvom mjestu. Uzvišena kategorija. Kada su tako postavljene stvari u nekoj većoj grupi, poput primjerice 26-orice nogometaša – posve različitih naravi i karaktera – na duljem turnirskom natjecanju, ona na njemu gotovo da i ne može podbaciti. Sigurno ne motivacijski, energetski, emotivno, nego samo eventualno taktički ili naprosto nogometno – da ju netko najprostije rečeno nadigra.
Tu visoku razinu kontinuirane odgovornosti i posvećenosti hrvatska reprezentacija nije posjedovala nikada prije Dalića. Možda samo kod Ćire u razdoblju od 1996. do 1999. godine, ali u drugačijim okolnostima, i manje rezultatski uspješno. Smjena u lipnju Tako Zlatko Dalić postiže s vatrenima na svjetskim smotrama ono što se, osobito u Hrvatskoj oduvijek činilo nemogućim: oni i kada izgube, kada posrću i muče se, nemaš im bilo što zamjeriti! Jer, znaš i vidiš da žele, fanatično žele! Zlatko Dalić uskoro će postati najdugovječniji hrvatski izbornik. Trenutačno ima 70 utakmica na klupi vatrenih, a vodeći Ćiro 72, pa će neizbježna smjena na vrhu doći u lipnju sljedeće godine, na završnici Lige nacija u Nizozemskoj. Dalić na SP-ima ima 10 pobjeda, te po 2 remija i poraza: oba od finalista Svjetskog prvenstva u Kataru
www.vecernji.ba
