Piše: Božo Drmić:
Apel mladim Prisojanima, ma gdje bili: na mladima svijet ostaje, preuzmite odgovornost za naše Prisoje, budite nada za bolje sutra, vjerujem u vas.
„Na mladima svijet ostaje“- rečenica je koju sam nebrojeno puta čuo, pročitao, a ponekad čak i izgovorio. Većinom je čujemo od onih koji imaju još nekakvu nadu da će mlada snaga donijeti neke promjene na bolje, da se u onim mladima skriva nešto posebno što će jednoga dana iskorijeniti sve nagomilane probleme, negativnosti, pogreške, laži… S jedne strane ta rečenica budi u mladima vjeru, podiže ih iz sivila svakodnevnice, ali s druge strane stavlja na njih preveliku odgovornost praćenu strahom da neće ispuniti ono što se od njih očekuje, da će sve biti isto ili pak malo gore, što je razlog da se ne upuštaju u preuzimanju odgovornosti, napuštaju rodni kraj i odlaze trbuhom za kruhom… Takvima poručujem i savjetujem: ne bojte se, preuzeti odgovornost, jer tuđina je uvijek tuđina, kako narod veli: „Nema raja bez rodnoga kraja“.
Dakle, rečenica :”Na mladima svijet ostaje” bez sumnje je istinita – svaki život ima svoj početak i kraj. Prema tome, dok jedan dolazi do svoga kraja onaj drugi tek počinje. No, ta rečenica se ne izgovara samo zato što je istinita, ta rečenica u sebi skriva nadu u bolje sutra, nadu da su starije generacije ispunile svoj zadatak odgojivši zrele mlade ljude koji će uskoro pokazati ono što su godinama učili, slušali, gledali…
Prema tome, zasigurno držim da na mladima svijet ostaje, a skriva li ta činjenica nadu i radost ili pak zabrinutost i žaljenje, ovisi o onima čija je dužnost pripremiti svijet za mlade generacije… Nažalost, imamo paradoks, da je ta krasna rečenica o mladima postala floskula (fraza), koju koriste; licemjerni, nesposobni i korumpirani političari u cilju dodvoravanja mladoj populaciji, koji samo obećavaju, lažu, kradu, šire strah kod ljudi i nema toga što ne rade samo zato da imaju vlast, jer je njihova misao vodilja: „sve za vlast a vlast nizašto“. Takvima treba napokon reći: dosta vas je gospodo, tako više neće ići kad je u pitanju Prisoje i gospodarski potencijal Buškog jezera.
Skandalozno je čuti od prvih političara općine: „Mi ne možemo zaustaviti iseljavanje“; „Nije naše da gradimo tvornice“; „Naše je da radimo na infrastrukturi”…“
Tako dakle -jedne godine asfaltirate putove, druge godine ih krpate i popravljate i tako iz godine u godinu. Općinski proračun je zlatni rudnik, a asfaltiranje, popravljanje i krpanje putova zlatne žile koje pune vaše džepove, a vi mladi poput svojih djedova, očeva braće i sestara, pođite u svijet i kad nešto zaradite, kao turisti dođite da potrošite u svom Tomislavgradu, a oni koji imaju sreće pa su malo više zaradili možete nešto i napraviti i otvoriti koje radno mjesto kako bi se zaposlila njihova djeca, rodbina i prijatelji…
Dalje, koristim ovu prigodu da općinskog načelnika i njegovog prethodnika upitam: Je li u Prisoju rješavanje pitanja ekologije, uređenje obale, izgradnja pristupnih putova, priprema terena za turističke i ine sadržaje, izgradnja biciklističke staze oko jezera… infrastruktura ili nešto treće, jer ste se obadva izjasnili da nije vaše da pravite fabrike i tvornice, pa bi red bio da to objasnite ljudima u Prisoju.
Zatim, evo nekoliko važnih podataka koje mladi Prisoja trebaju znati: Odluka o potapanju Buškog polja donesena je (1968.) godine, polje je potopljeno (1974.) od kada je Buško jezero, a od (1976.) Hrvatska Elektroprivreda-HEP, općinama Tomislavgradu i Livnu plaća naknadu u vidu obeštećenja za potopljeno zemljište koja je na početku iznosila oko 1,5 milijuna KM, u dva navrata ta naknada je povećavana i danas iznosi 8,5 milijuna i dijeli se u omjeru 2:1 Tomislavgrad-Livno, to znači Tomislavgradu pripada 5 milijuna i nešto, a Livnu 3 milijuna nešto.
Međutim, što se tiče raspoređivanja i trošenja sredstava hidroakumulacije, i tu je bilo sve jasno dogovoreno i odlučeno (1976.), da dvije trećine sredstava pripada naseljima uz jezero za njihov razvoj, a jedna trećina sredstava pripada općini, a HEP se obvezao da će imati nadzor u namjenskom trošenju sredstava… I što se dogodilo poslije toga – ništa! Dogovor je ostao „Mrtvo slovo na papiru“, kao da ništa nije ni dogovoreno, a od tada evo prođe (46) godina – Prisoje gospodarski propada, a demografski odumire i nažalost ne prestaje.
Dakle, HEP nas je potopio, a općinska politika i vlast nije nas zaštitila, dapače i oni su uzimali što su mogli i više od toga, što je jedan od oblika kolonijalne politike… Nastala je neviđena pljačka imovine i materijalnih dobara Prisoja i jezera, a sredstva hidroakumulacije koja je HEP plaćao općini za potopljeno zemljište u onom sustavu trošena su pretežno za pokrivanje gubitaka tadašnjih poduzeća, a u vrijeme Domovinskog rata nisam pratio, a u posljednjih 20-ak godina troše se za: švedske stolove domjenke, roštilje, polaganje kamena temeljca, kojekakva činjenja sve u cilju dobivanja izbora… Što je za očekivati da će tako raditi i za predstojeće izbore.
Prema tome, ja sam suvremenik svih događanja u svezi i oko Buškog jezera i o tome pisao, govorio, kritizirao, podnosio izvješće na općinskom vijeću (2005.) o posljedicama potapanja polja, nudio rješenja, pisao zatvoreno i otvoreno pismo bivšem načelniku općine, kod aktualnog načelnika tražio prijem da razmijenimo stajališta o ovoj tematici, ali uzalud – nije išlo i nije bilo drugog izbora nego krenuti ovim putem.
Dalje, na znanje mladima Prisoja i svekolikoj općinskoj javnosti da je od početka isplate polja (1968.) godine iz Prisoja i Buškog jezera isisano desetine milijuna EURA, a ne maraka, ponavljam ne maraka nego EURA i kad se sjetim, a sjetim se veoma često, što je Prisoje bilo prije potapanja, što je danas i što je moglo biti je razlog da se neću umoriti, prestati pisati i govoriti o toj neviđenoj pljački, koja je učinjena nad Prisojem, nepravednoj i nesposobnoj općinskoj politici, koja nije prepoznala, nije znala ili nije htjela, a ja tvrdim nije htjela, vrijeme reći: „Dosta“!
Draga mladeži Prisoja, kad pročitate ovaj apel nemojte čekati, uspostavite međusobne kontakte i reagirajte, jer treba nam vaš glas kako bi mogli jasno iz komunicirati naš cilj i ponuditi rješenje. A krajnji cilj prekinuti – nepravednu, maćehinsku i zločinačku politiku prema Prisoju. U ostvarenju našeg cilja važno je zajedništvo, a domoljublje prema Prisoju, kraju i općini je ključna riječ za uspjeh.
Definitivno, ovim pozivom ka ostvarenju našeg zajedničkog cilja učinjen je prvi korak, a drugi korak bit će kad čujemo i pročitamo vaše komentare, zato učinite sve što je u vašoj moći i budite dio povijesti Prisoja i Općine Tomislavgrada.
Napomena: Želim biti potpuno jasan, kad govorim o Općinskoj politici, mislim na pojedince koji kreiraju Općinsku politiku njihove trabante, koji su podredili politiku svojim interesima i karijernim ciljevima i sebi usadili u glavu da se bez njih ne može. Međutim, Duvanjski narod je krasan narod – vrijedan, radan, pametan, snalažljiv i gdjegod ode priznat narod, ali mala smo sredina i svatko svakoga poznaje i u naravi Duvnjaci se ne vole zamjeriti sa svojim susjedima, poznanicima i prijateljima, a osjetili su nepravdu i korumpiranost vlasti, što je jedan od razloga iseljavanju.
Pozdrav!
Božo Drmić
Objava Božo Drmić: Apel mladim Prisojanima pojavila se prvi puta na Tomislav City.
