Akademija likovnih umjetnosti Široki Brijeg ima čast pozvati Vas na otvorenje izložbe Josipa Mijića “fORma nAd sadRŽajeM 2” u utorak, 22. studenog 2022. u 18 sati. Izložba ostaje otvorena do 10. prosinca 2022.
Najavni video možete pogledati na linku: https://youtu.be/23Fa9-vFDOA
O izložbi:
Johannes Struck
„Ogledalce, ogledalce moje…“, poput čarobnih ogledala doimaju se umjetnička djela iz novog umjetničkog ciklusa Josipa Mijića „Forma nad sadržajem Vol. 2“. No, promatraču odgovore ne daju tako lako, nego ga suočavaju s dodatnim temeljnim pitanjima.
Refleksija umjetničkih djela kao čarobno ogledalo doima se tim uzbudljivija: Odražava li istinu? Čiju istinu? Je li bitno? Jer danas, češće nego ikad, laž izrečena tisuću puta može postati istina. Ogledalo uvlači promatrača i potiče ga na preispitivanje svojih djela. Jesu li ispravna ili ne, jesu li izrečene riječi istinite ili ne, lažemo li sami sebe? Što me razlikuje od drugoga, moja vanjština ili moja nutrina? Kakav svijet odražavam ja? Kako mogu znati, da li je svijet koji upada u ogledalo stvaran?
Josip Mijić svojim djelima postavlja ta pitanja. U vremenima, u kojima su gotovo svako uvjerenje i povezanost ugroženi, bilo zbog pandemije ili političke neizvjesnosti, on preispituje posljednje izvjesnosti, nas same i našu okolinu. Upravo „površinom“ svojih radova, umjetnik napada naše površnosti samooptimizacije i životnih laži.
Svako umjetničko djelo prekriveno je poluprozirnom plastikom i reflektirajućim premazom. Stari obruči okružuju sadržaj i tako postavljaju okruglu formu iznad sadržaja i njegove strukture. Time prepušta uhvaćene misli raspadanju.
Sam umjetnik kaže:
Umjetnička djela su, kao ogledalo istine, i stranice umjetnikova dnevnika. Dnevnika, u koji se pišu sve misli, iskreno i bez stida; svaki komadić sjećanja se ispituje i izvlači – bez prepreka. Bez obzira otkrivaju li ti radovi umjetnika ili ne, on ih stvara, jer omogućuju oblik komunikacije bez poricanja. Jedan oblik molitve, koji umjetniku pomaže pronaći smisao u životu. (Josip Mijić)
Zar ne postoji ništa u što možemo biti sigurni? Ne, ne baš: u svakom umjetničkom djelu pronalazimo kvadrat crven kao krv – u doslovnom smislu riječi. Josip Mijić koristi vlastitu krv, „jedan sasvim poseban sok“, kao slikarski medij: primitivan, arhaičan i istinit, jer u krvi pronalazimo sve bitne informacije pojedinca: njegovo zdravstveno stanje, njegovu hormonsku ravnotežu, naposljetku i individualni profil DNK, na temelju kojih bi se umjetnik mogao dokazati kao autor. To je maleni, gotovo neprimjetni crveni kvadrat, koji u cjelokupnoj sferi neizvjesnosti i difuzije umjetničkog djela tvori sidro, pomažuću ruku umjetnika.
I tako Josip Mijić preklapa stvarnost koja je prenesena u spiritualnost okrugle površine ogledala s minimalističkom, škrtom, pravokutnom strukturom i linijama oko crvenog kvadrata kao materijalom umjetnika.
Ako svako pojedinačno djelo iz „Forma nad sadržajem Vol. 2“ promatramo kao jedinstvo duhovne i materijalne stvarnosti, naočigled popratna individualna i jedinstvena „samo-zrcaljenja“ svakog promatrača dovode u pitanje njihovo pravo na istinitost – kao da djela podsvjesno šapuću „Koga ti zavaravaš?“, kad se izobličen i raspršen vidi usred djela. Doslovna refleksija, kao interakcija između umjetnosti i promatrača podiže njegovo djelo na novu komunikativnu razinu, obogaćenu imanentnom tamom i strukturom, što osim sadržaja, i formalno tvori vezu s njegovim dosadašnjim opusom.
U međuvremenu je Josip Mijić od svojih djela stvorio NFT, ne-zamjenjive tokene, digitalnu, jedinstvenu i nedjeljivu Blockchain-tehnologiju. Razbija plosnate radove ciklusa „Forma nad sadržajem Vol. 2“ i stvara uzvišenost u prostoru na temelju fizičkih djela. Umjetnik stvara „svjetove“. Globalne strukture rotiraju se u sferama poput planetoida. Naizgled lišene života, mineralne strukture, isprekidane šljakastim, metalno sjajnim elementima.
Ni kao čarobno ogledalo ni kao planetoid, djela Josipa Mijića promatračima ne govore istinu. Jer postoji toliko istina, koliko i promatrača koji se bave s njegovim umjetničkim djelima. Nije čak ni zajamčeno, da ćete konačnu istinu dobiti, možda bolje, razviti. Ili možda ipak hoćete: Stvarnost i izvjesnost su rijetke i možda vremenski ograničene vrijednosti. Možete ih pokušati potražiti, ali nikome nije dano pravo da ih pronađe.
O autoru:
Josip Mijić
Rođen je 11. travnja 1975. u Travniku. Godine 2002. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, sa sjedištem u Širokom Brijegu, u klasi prof. Ante Kajinića, a 2005. završio je poslijediplomski studij Ars sacra pod mentorstvom istog profesora i stekao zvanje magistra Ars sacra. Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2010./11. započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Tmasto i materijalno u vizualizaciji transcendentnog u sakralnom slikarstvu, pod mentorstvom prof. Ante Kajinića. Doktorirao je 2017. na ALU Široki Brijeg. Od 2018. docent je na Akademiji likovnih umjetnosti Široki Brijeg Sveučilišta u Mostaru.
Godine 2007. bio je član žirija na 28. međunarodnom natječaju u mini-otisku u Cadaquesu (Španjolska). Sudjelovao je na radionici Preventivna zaštita u muzejima – Njega i zaštita zbirki, koja je održana u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine i u Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu 2008. Po pozivu je sudjelovao u međunarodnom likovnom projektu The Same Wind the Same Rain, održanom u Chiang Maiu (Tajland) 2012. godine. Boravio je u Cité internationale des arts u Parizu 2013. godine. Bio je član organizacijskog tima međunarodnog projekta Bomb Gallery, održanog u Mostaru 2014. Godine 2018. boravio je u rezidenciji Kamov u Rijeci. Od 2022. godine umjetnički je voditelj Posavskog umjetničkog likovnog simpozija (PULS) u Garevcu.
Autor je dvaju vitraja u crkvi Uznesenja Marijina u Trebižatu pokraj Čapljine, šest vitraja u crkvi sv. Ilije u Masnoj Luci na Blidinju, pet vitraja u crkvi sv. Franje Asiškog u Čapljini, vitraja u kapeli sv. Franje u Gornjem Vukšiću i triju postaja Križnog puta u crkvi Navještenja Gospodinova u Širokom Brijegu. Diplomski rad Informel u hrvatskom slikarstvu objavljen mu je u prvom broju časopisa za umjetnost, kulturu i znanost Akademija Akademije likovnih umjetnosti Široki Brijeg i Franjevačke galerije.
Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb, Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i udruge ALUMNI ALU na Širokom Brijegu. Dobitnik je: Druge nagrade na natječajnoj izložbi Pasionski motivi koja je održana u Muzeju „Mimara”, Zagreb, 2005.; Prve nagrade na 27. međunarodnom natječaju u mini-otisku u Cadaquésu (Španjolska), 2007.; Nagrade za slikarstvo na 6. bijenalu umjetnosti minijature BiH u Tuzli 2011.; Druge nagrade na međunarodnoj natječajnoj izložbi minijature Minimum maximum 4 u Banjoj Luci 2013.; Treće nagrade na natječajnoj izložbi Promjena Društva hrvatskih likovnih umjetnika Federacije Bosne i Hercegovine u Mostaru 2016.; Nagrade na Jesenskom likovnom salonu 2016. Društva hrvatskih likovnih umjetnika FBiH u Mostaru 2016.; Prve nagrade u kategoriji kiparstva i Grand Prix na prvom salonu minijaturne umjetnosti u Rijeci – RIJEKA MINI ART 2017; Posebne nagrade na drugom salonu minijaturne umjetnosti u Rijeci – RIJEKA MINI ART 2017.
Do sada je imao 34 samostalne izložbe i sudjelovao je na više od 200 skupnih izložaba u zemlji i u inozemstvu.
Akademija likovnih umjetnosti Široki Brijeg najavljuje otvorenje izložbe Josipa Mijića “fORma nAd sadRŽajeM 2” Običan radio.
