Naš čovjek, Duvnjak, oduvijek je napuštao svoj dom kako bi otputovao u svijet, bilo iz potrebe da postigne više ili iz nužde: siromaštvo ga je tjeralo, kao i nerazvijeni kraj i političke prilike u bivšoj državi.
Rizikovao je sve, ostavljajući iza sebe djecu i obitelj, sve zbog komadića kruha, znajući malo jezik i ne znajući kakav će posao raditi, oslanjajući se na veze poznanika i rođaka.
Urođena sposobnost i odlučnost da uspije su ga odveli daleko, omogućavajući mu da zaradi i gradi u svojoj domovini. Radom i suzama, stvarana su veličanstvena zdanja u rodnom selu, pretvarajući provinciju u ugodan grad za život.
Danas nas ima diljem svih kontinenata, a u Švicarskoj smo se relativno kasno naselili, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Krenuli smo tamo tragom rođaka i poznanika, preuzimajući poslove koje smo mogli dobiti, postajući vješti graditelji, gipsari, radnici na visokim građevinama, fasaderi, njegovatelji…
No, danas se situacija promijenila. “Braća po gipsu”, kako ih znaju zvati, i njihovi potomci danas su ugledni ljudi, učitelji, liječnici, poduzetnici…
Govore više jezika.
Naš radni dan počinje rano, oko 5 do 6 ujutro odlaskom na posao i povratkom oko 19 sati. Radimo 5 ili 6 dana u tjednu, ili u građevini ili iza računala.
Pokazuje se da smo se dobro integrirali u nove sredine, što dokazuje i to što mnogi posjeduju svoje vlastite kuće i priznati su građani te zemlje.
Ustvari, imamo dvije domovine i često se osjećamo rastrgani. Ponekad naiđemo na nerazumijevanje u domovini koju volimo, u kojoj gradimo i radimo na njenom ugledu. Čuvamo svoj jezik, identitet i korijene, kao i kršćanske vrijednosti.
Brzi ritam života i nedostatak vremena rezultiraju rijetkim međusobnim susretima. Nemamo vremena za kavu. Ponekad prođe i mjesecima da se ne vidimo. Brzina života, ali i zavist (koja nije bila prisutna prije), dovodi do otuđenja među ljudima.
Crkva je ta koja nas povezuje, te se u Baselu, gradu smještenom na obali Rajne, između Francuske i Njemačke, često srećemo na nedjeljnoj misi. Tu živi oko 35 obitelji iz Duvna i Livna, u gradu s 190 tisuća stanovnika, od kojih je 32 posto stranaca.
Basel, osnovan 1460. godine, kulturno je i povijesno bogat grad s muzejima, brojnim mostovima, modernom arhitekturom, crkvama, razvijenom kemijskom industrijom, prometnom infrastrukturom, festivalima, satovima te primjerom demokracije i suživota, gdje se miješaju gotovo sve nacije svijeta, govori se tri službena jezika, iako je njemački najčešći.
O Baselu bi se moglo govoriti i pisati mnogo više, no čak i ovi krhki trenuci svjedoče o životu koji se ponekad čini nemogućim…
Milan Bojkić/Tomislavcity
Objava Život u tuđini: Otišli da bismo ostali ljudi s dvije domovine – pogled iz Basela pojavila se prvi puta na Tomislav City.
Izvor: ( tomislavcity.com / Rtvmo.ba )
