Umirovljenik koji se drži za ruku supruge kaže: “Evo pošli platit’ malo struje.” Dok su u susretu s njihovom vršnjakinjom.
Sjedim ispod njih u bašti jednog od brojnih kafića na trgu. Nasmiješim se toj jednostavnoj formulaciji rečenice koja mnogo govori. Već u glavi slažem priču. Stariji par, čija su djeca otišla na studije, žive neki svoj život daleko od rodnog mjesta.
Redovito šalju novac svjesni da im mirovina ne može podmiriti osnovne potrebe. Ljeti dolaze, obilaze roditelje, smiju se rečenicama koje djeca izgovaraju brkajući jezik. Barem tjedan dana iskoriste za more, da djeca uživaju, a i oni se odmore kako treba. Dolazak u rodni grad nije odmor. Dok obiđeš rodbinu, vidiš se sa starom rajom, obaviš sve administrativno…
Onako pospani, izgužvani od puta, kao da ne pripadamo tom veselom okruženju. Poslom smo tu. Rano smo ustali, prošli puteve, sad ispijamo kvfu. Pred očima krajolici koje smo prošli, koje sam se zaželio jer me put nije vodio na ovu stranu.
“Gledaj ti ove ljepote, još kad bi bilo zera pameti, gdje bi nam kraj bio.”
Autoputovi su smanjili promet u ljetnim mjesecima. Uživaju jutarnje kave, žamor nadjačava muziku.
Vječita dilema: Komar ili Rostovo? Prekrasan uspon iz Bugojna do kupreških vrata skloni te od sunca, iščekuješ trenutak kad ćeš “puknuti” pogled u nedogled.
Kupreška visoravan – raj za oči bez obzira na godišnje doba. Da li će raj biti i u budućnosti, pitanje je za nadležne od nas birane.
Umirovljenički par odlazi platiti, mi prema parku, gdje je spomenik časnoj sestri milosrdnici Bogoljubi Jazvo, koja je tokom Drugog svjetskog rata spasila više od 300 Židova.
Današnje vrijeme traži eksplicitne sadržaje, manje čarolije. Nadležni bi trebali iskoristiti turističke potencijale, rješavati odnose s Hrvatskom, smanjiti korupciju.
U rijekama Livanjskog polja i jezerima se nalazi bogatstvo vrsta. Poljoprivredni potencijali nisu zanemarivi.
Zaljubljen sam u ovaj prostor. Malo struje, zera pameti, pravi livanjski sir pri ruci.
Tačno.net
Izvor: ( relax-portal.info / Rtvmo.ba )
